Uskrsmir i Anastazija

VELJACI – Za posljednje tri svete krizme, koje se svake druge godine dijele u Veljacima, u Ljubuškom dekanatu, izmijenila su se tri župnika: fra Vlatko Soldo (2013.-2015. ), fra Ljubo Kurtović (2015.-2016.) i fra Valentin Vukoja (od 2016. nadalje). Fra Vale se vratio iz Švicarske, kamo je bio otišao 2010. godine. U župi mu pomaže fra Ivan Kvesić.

Broj krizmanika podobro varira: 2013.: 72; 2015.: 52 ove godine 65. Krizma obuhvaća dva razreda: učenike osmoga osnovne i prvoga srednje škole.

Ove je godine sveta potvrda zakazana za Bijelu nedjelju, 22. travnja, u 11.00 sati. Crkva Gospe od Zdravlja sagrađena je 1958. A župa pod zaštitom sv. Ilije proroka iz 13. stoljeća.

Župnik fra Valentin pozdravlja biskupa Ratka Perića u ime cijele veljačke župe, a jedna učenica u ime krizmanica i krizmanika i na dar daje sliku Trinaestoga stajališta: Pietà – Ucviljena.

Jesi li ti ovo slikala?

– Nisam. Vidi se da je slikano 2011., a ni potpis nije posve jasan. Hvala na daru!

I pjesma, i molitva, i čitanja, i ponašanje – sve je bilo skladno i uredno.

Biskup je u homiliji na Ivanovo Evanđelje (20,19-31) govorio o susretu između uskrsloga Krista i nevjernoga Tome. Na Uskrsno jutro svi su Gospodinovi učenici bili zajedno, osim Jude koji se objesio u noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak, i Tome koji je napustio Isusovu Družbu. Isusova je smrt bila raspršila apostole. Kao da se tomu nisu nadali, a Isus im je o tome stalno govorio. Ipak su se skupili u subotu navečer, nadajući se ne bi li se štogod dogodilo – protiv svake nade! Ali Toma je bio otišao za svojim poslom. Napustio je apostolski zbor. Pesimizam je pobijedio. Uvjeravao je i sebe i druge da je sve propalo. Tri godine bezvezna tumaranja po Palestini. Rasprodao sve, ostavio sve, pošao za Učiteljem, a kad tamo… on onako. Prekinuo je sa svima, “izgubio” zvanje, za nj su krivi drugi, najviše Isus, koji nije htio raditi kako su apostolske glave zamišljale. Odijelio se od drugih, bio je dostatan samomu sebi. I tjedan dana nigdje Tome kao da je propao u crnu zemlju.

I tjedan dana nakon Uskrsa apostoli su opet u istoj prostoriji, opet u strahu od Židova. Iznenada uđe Isus kroz zaključana vrata. Za uskrslo njegovo tijelo ne vrijede nikakvi fizički i kemijski zakoni. Isus poziva Tomu da dotakne njegove rane.

Isusova pouka. Kod Isusa nikada nema postupka bez poučka. A ovdje daje Tomi dva poučka:

1 – Ne budi nevjeran, nego vjeran! Isus je došao na svijet da u ljudima izazove vjeru. I, evo, Toma, ne budi nevjeran: evo ti vidljiva dokaza. Možeš me očima vidjeti, prstima opipati, rukom dohvatiti: i ne budi nevjeran! Nije vjera u prstu, nego u srcu! Voljom se vjeruje! Budi vjernik i učvršćuj druge u vjeri: propovijedanjem, životom, postupkom, djelima! Toma je odgovorio: „Gospodin moj i Bog moj!“ Izgovori, krizmaniče, te riječi za vrijeme Pretvorbe, Podizanja. I pobudi čin vjere!

2 – Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. To je druga Isusova pouka. Opomena Tomi, a poruka svima nama koji ne možemo opipati Isusove rane kao Toma. Isus donosi novo blaženstvo, deveto: Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše. Toma je blažen, jer je vidio i povjerovao, ali još su blaženiji oni koji ne vidješe a povjerovaše. Mi se nalazimo u takvoj situaciji. Neka nam Isus – Gospodin i Bog – pomogne!

Pod sv. krizmom, u kojoj učenici primaju sedmoliki dar Duha Svetoga, redaju se imena župnikovim glasom: Ante, Ivan, Tea [Božena], Gloria [Slava], Anastazija…

Znaš li ti, Anastazija, što ti ime znači?

– Ne bih znala.

Anastazija na grčkom, a na hrvatskom znači: Uskrsnuće, dakle Uskrsna. Anastazija, lijepo ti je ime. Svjedȍči Kristovo uskrsnuće ne samo imenom nego i životom!

Ovdje je u Veljacima koji se u 12. stoljeću u smislu civilne župe spominju kao Vellica ili Veliaca neki domaći svećenik naručio kamenu tablu i stavio tekst koji i danas čitamo na poznatoj Humačkoj ploči: † U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo [je] crkva arhanđela Mihaila, a zida ju Uskrsmir, sin Bretov, župi Vrljac, i žena njegova Pavica. Ploča se danas čuva u Franjevačkom muzeju na Humcu. Prema nekim tumačenjima, nekadašnja župa Vrljac ili Vrulje [Vrelo, Vrilo] danas se poistovjećuje s Veljacima. I tada su ovdje hrvatski katolici davali imena Uskrsmir ili Anastazij.

U završnom blagoslovu biskup raširenih ruku nad krizmanicima govori: “Utvrdi, Bože, ovo što si izveo u nama, i očuvaj Darove Duha Svetoga – još jednom: i očuvaj darove Duha Svetoga u srcima svojih vjernika, neka se ne stide pred svijetom ispovijedati Krista raspetoga – još jednom: Neka se ne stide pred svijetom ispovijedati Krista raspetoga da odanom ljubavlju vrše njegove zapovijedi…”

Fotografija pred crkvom. Župnikov poziv na bratski objed i razgovor.

Bog blagoslovio župu Veljake i dao joj što više vrijednih Uskrsmira i Anastazija!

 

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM