ĐAKOVO – U ovaj nedjeljni dan mi slavimo 135. godišnjicu posvete naše katedrale. Prigoda je to da posvijestimo da je i svatko od nas hram posvećen Gospodinu. Po sakramentu krsta i potvrde svi smo posvećeni pomazanici Božji, ljubljeni sinovi i kćeri dobroga nebeskoga Oca, pozvani u vinograd njegove Crkve – rekao je nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći 1. listopada svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj prvostolnici, o 135. obljetnici njezine posvete.
Uz nadbiskupa Đuru, oko oltara su bili nadbiskup u miru Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić i drugi svećenici, a svečanosti je pridonio Mješoviti katedralni zbor, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića. Pozdravljajući okupljene, nadbiskup je uz poglavare Bogoslovnog sjemeništa, i sve bogoslove koji započinju novu akademsku godinu, napose pozdravio nove bogoslove, koji su se ovih dana pridružili sjemenišnoj zajednici.
U svojoj homiliji, tumačeći naviješten ulomak Matejeva Evanđelja, koji govori o dvojici sinova koje otac šalje u vinograd, nadbiskup je govorio o promjeni stava, mišljenja, nadvladavanju samoga sebe i obraćenju. Rekao je kako je ova priča sasvim jednostavna, uzeta iz svakodnevnoga života, no kada je Isus pripovijeda, ona postaje oštra jer se odnosi na odnos čovjeka prema Bogu.
– Kad ju je izgovarao, Isus je svoju priču usmjerio protiv svojih slušatelja. U trenutku kad su Isusu odgovorili na njegovo pitanje o tome koji je sin poslušao oca, svećenički i narodni glavari su sami sebi izrekli sud. Još jednom se pokazala neočekivana i važna učinkovitost Isusove priče, u kojoj grješnik lako prepozna što je ispravno, a što krivo. I danas, na godišnjicu posvete naše katedrale, na koju smo s pravom ponosni, jer je uistinu prekrasan, prostran i lijepo organiziran liturgijski prostor, koji nas potiče na slušanje Božje riječi i sakramentalni život, na koju smo ponosni jer je biser graditeljstva, umjetnosti i kulture, Isus nas svojom pričom pita što je s nama: Jesam li otvoren za Božju riječ, spreman na ponizno kajanje i obraćenje, ili sam pred Bogom tvrda srca, nespreman da evanđelje mijenja i oblikuje moj život te mi molitva i nedjeljna misa, svećenička ili redovnička odjeća služe samo kao paravan iza kojega se krije moj dvoličan i pokvaren život – rekao je nadbiskup Đuro.
Kazavši kako je Isusova priča i danas vrlo aktualna, dodao je kako se i danas svako malo pojavi netko od obraćenika, čije životne priče svjedoče blizinu kraljevstva nebeskoga, ali nasuprot njima ima vjernika i svećenika koji ne prestaju govoriti svoj ‘da’ Bogu, a žive kao da Boga nema.
– Posluh Bogu pojavljuje se na rubu društva, daleko od hrama, a neposluh Bogu i tvrdoća srca se ponekad ustoliče usred hrama – ustvrdio je.
Okupljenim vjernicima nadbiskup je rekao kako nam Gospodin, bez obzira na naše ponašanje, poručuje da smo pred njim, prije svega, svi mi njegovi sinovi i kćeri.
– Bog sve nas ljude smatra svojom djecom, bez obzira na naše vrline i mane. Svi smo mi njegovi: i poslušni i neposlušni; i prkosni, i dobri te plemeniti. Svi smo mi njegovi sinovi i kćeri, udovi smo njegove Crkve: jedne, svete, katoličke i apostolske – naglasio je nadbiskup.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je podsjetio na katedralne orgulje, koje su rastavljene i odvezene na restauraciju, gdje će svaka frula i svaki dio biti očišćen i obnovljen te je poručio.
Molimo danas Isusa, na godišnjicu posvete ove naše katedrale, da tako i svakoga od nas očisti i pomaže svojim Svetim Duhom, da nas ispuni duhom poniznosti i obraćenja, da nas suobliči sebi i ugradi u orgulje svoje svete Crkve, koja svojim životom svira i pjeva njegovu slavu.
Izvor: Crkva na kamenu/IKA
