Svečana proslava Svete nedjelje u ludbreškom svetištu

Foto: epodravina.hr

LUDBREG – U svetištu Presvete Krvi Kristove u Ludbregu 2. rujna proslavljena je Sveta nedjelja. Procesiju i hodočasničku misu predvodio je vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, a koncelebrirali su varaždinski biskup Josip Mrzljak, sisački biskup Vlado Košić te brojni svećenici. Na proslavi su se okupili deseci tisuća hodočasnika.
“Danas smo se okupili kao hodočasnici, koji su došli da se smjerno poklone Isusu Kristu, da ga dožive i očima vjere vide u ovom svetištu njegove predragocjene Krvi. Došli smo na ovo euharistijsko slavlje koje je uvijek, kad god se događa, susret s Isusom, s njegovim tijelom i krvlju pod prilikama kruha i vina, kao što je to uvijek bilo i treba biti na svakom hodočašću Isusovih učenika”, rekao je na početku homilije biskup Vukšić.
Bog je postao čovjek, zato da bi zauvijek bio s braćom i sestrama. Njegova je prisutnost među ljudima stalna, a samo njegovi načini postojanja i trajanja su različiti. Isusove riječi: “Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”? vrijede zauvijek. Jednako za onih jedanaest učenika u Galileji kao i za sve ostale generacije vjernika, uključujući nas danas okupljene u ovom Svetištu u Ludbregu. Te Isusove riječi su stalan prezent Božjega govora. One imaju božansku snagu vječne istine, koja ne poznaje mijene, rekao je propovjednik.
“Ja sam s vama! Te riječi, dragi hodočasnici, ponavlja Isus danas u Ludbregu. S nama je na način Crkve, koju je sam nazvao svojim tijelom, a svakoga od krštenih jednim od svojih udova. S nama je na način Riječi Božje, sadržane u svetim tekstovima, koja se stalno navješćuje, jer to je njegova Riječ kojom nam se stalno obraća. S nama je po milosnim plodovima blagoslova svojih sakramenata, kojima hrani, popravlja i oplemenjuje naše savjesti, misli, nakane, duše i živote. S nama je u svakom čovjeku, posebice u onomu najmanjemu, s kojim se doslovce poistovjetio i naš odnos prema njemu proglasio za način i kriterij našega spasa. S nama je do svršetka svijeta na osobit način po sakramentu svoga Tijeka i Krvi, jer On dolazi među nas i čeka nas na Euharistijski način svaki put, kad sudjelujemo na Misi u nekoj od ‘galileja’ svojih života. Naime, ‘galileja’ je u ovoj našoj priči, kao i u Matejevu izvještaju, drugo ime za svako mjesto i vrijeme susreta s Isusom”, rekao je biskup Vukšić te nastavio: “Svetište Presvete Krvi Kristove u Ludbregu je tako ‘galileja’ hrvatskih katolika. Posebice onih koji ovdje dolaze s iskrenom nakanom da se taj susret Njim iz kategorije događaja, po obraćenju i poniznosti, pretvori u trajno stanje već ovdje na Zemlji. Kao mjesto u koje se hodočasti radi susreta s Isusom, ovo svetište je privilegirano mjesto klanjanja Isusu u Njegovoj Krvi. Ono je i vidljiv poziv na poniznost u Isusovoj blizini. Ono je također izraz zahvalnosti Hrvata za Euharistiju, po kojoj je Isus zaista u sve dane sa svojim učenicima.”
Sudjelovanjem na slavlju Euharistijske žrtve, a nadasve po dostojnom sudjelovanju u sakramentalnoj pričesti, kršćani hrane i liječe duše, neprestano se obnavljaju i učvršćuju kao udovi Kristovi, što su postali po krštenju. Može se stoga kazati, da u pričesti ne samo da svatko prima Krista, nego da i Krist prima svakoga pričesnika. Štoviše, kao Isusovi vjernici mi živimo, jer se pričešćujemo. U euharistijskom se zajedništvu na najuzvišeniji način ostvaruje uzajamno i istovremeno nastanjenje i prebivanje Krista u učenicima i učenika u Kristu, rekao je biskup Vukšić u propovijedi.
Biskup je u svojoj homiliji podsjetio kako sveti Pavao naziva nedostojnim pristupati pričesti ukoliko se događa u stanju grijeha, podjela, svađa i ravnodušnosti prema siromasima te je citirao sv. Ivana Zlatoustoga (349.-407.) koji je nazvan naučitelj Euharistije: “Želiš li častiti Kristovo tijelo? Ne zanemari ga kad se nađe golo. Ne iskazuj mu čast ovdje u hramu tkaninama od svile, kako bi ga zatim zanemario vani, gdje trpi hladnoću i golotinju. Onaj koji je rekao: ‘Ovo je moje tijelo’, isti je onaj koji je rekao: ‘Vidjeli ste me gladna i ne nahraniste me’, i ‘Sve što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste’ […] Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a on sam umire od gladi? Najprije njega gladna nahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Nudiš mu zlatnu čašu, a čašu vode ne daš? Zašto treba pripravljati zlatom vezene pokrivače za stol, ako njemu ne damo ni potrebno odijelo? Koja korist od toga? Reci mi: Ako koga vidiš bez nužne hrane i ostaviš ga tako, pa samo ukrasiš stol zlatom, zar će ti zahvaliti, ili se nasuprot rasrditi? A ako ga vidiš obučena u poderane haljine i ukočena od studeni, a ne daš mu odijelo nego mu podigneš zlatne stupove govoreći da to činiš u njegovu čast, zar se neće osjetiti ismijanim i uvrijeđenim najvećom grdnjom. Tako i o Kristu razmišljaj dok kao lutalica i putnik ide naokolo bez krova, a ti ga ne primaš kao gosta, nego ukrašavaš pod i zidove i glavice stupova, te srebrene lance vješaš na svijećnjake, a njega u zatvoru vezana nećeš ni da pogledaš. […] Dok uređuješ zgradu ne preziri bijednoga brata. On je dragocjeniji hram od bilo koje zidane zgrade”, citirao je biskup Vukšić sv. Ivana Zlatoustog dodavši: “Koristi hodočastiti, ako se čuva i vrši ono što je Isus zapovjedio!”.
Naša narodna kršćanska mudrost na to kaže: “Boga slavi tko mu stvore vidi!” Stoga neka dragi Bog, po zagovoru svih hrvatskih mučenika, blagoslovi sve sabornike kako bi donosili zakone, koji svojim propisima i sadržajem poštuju i čuvaju ono što je Isus zapovjedio, koji štite ljudska i radnička prava, dostojanstvo čovjeka i obitelji te poštuju prirodni moral i ljudski život. Neka otvori svako stisnuto oko i srce! Neka dadne ustrajnost vjernicima, svim ljudima i ustanovama kako bi uvijek mogli imati otvorene oči za potrebe drugih i biti u službi čovjeka, koji je otkupljen Predragocjenom Krvlju. Po Kristu Gospodinu, koji je s nama do svršetka svijeta, rekao je na kraju homilije biskup Vukšić.
Nakon mise upriličen je i tradicionalni križni put te blagoslov hodočasnika.
Od 17 sati u župnoj će se crkvi moliti krunica Božjeg milosrđa, a prije svečane mise zahvalnice uz blagoslov hodočasnika u župnoj crkvi u 19 sati pjevat će se Pohvale Svetoj Krvi, litanije i Večernja.
“Dani ludbreške Svete nedjelje” jedna je od najvećih vjerskih manifestacija u Hrvatskoj. Temelji se na dugoj tradiciji hodočašća u jedinstveno svetište u Hrvatskoj, utemeljeno ukazom Pape Leona X. još 1513. godine. Njegovom bulom priznata je i potvrđena čudesna pojava Krvi Kristove koja se zbila 1411. godine u kapelici današnjeg dvorca Batthyany te od tada započinju i hodočašća u ludbreško svetište, a relikvija se i danas čuva i može razgledati.

Izvor: Crkva na kamenu/IKA