Sve vas srdačno pozdravljam, napose biskupa Ratka oko čije smo se knjige u čast blaženoga Alojzija Stepinca večeras okupili, zatim predstavljače vojnoga biskupa u RH Juru Bogdana, te profesora na Filozofskom fakultetu u Mostaru dr. Ivicu Šarca.
Večerašnje moje obraćanje ovome uvaženu skupu nije vezano samo za jednu (ovu najnoviju) knjigu Biskupovu, nego ćemo reći nekoliko riječi o njegovoj spisateljskoj djelatnosti u četvrt stoljeća njegove biskupske službe. Ograničit ćemo se samo na ono što je Biskup objavio u izdanju Crkve na kamenu. Taj niz od 26 knjiga započeo je godine 1993. knjigom Ekumenske nade i tjeskobe, a najnovija 26. knjiga, nosi naslov Nada koja ne postiđuje. Kako zasigurno primjećujemo, ovaj je niz uokviren riječju: nada. Joseph Ratzinger – Benedikt XVI. kaže: “Cilj kršćanske nade je Božje kraljevstvo, tj. ujedinjenje svijeta i čovjeka s Bogom, činom božanske moći i ljubavi. […]. Opravdanje kršćanske nade je utjelovljenje Božje riječi i ljubavi u Isusu Kristu. […]. Cilj ideologijâ je u krajnjoj liniji uspjeh kojim možemo ostvariti svoje vlastite želje i planove. […]. Naprotiv, cilj je kršćanske nade dar, dar ljubavi, koja nam se daje mimo našega svekolikog činjenja (O vjeri, nadi i ljubavi, Verbum, Split, 2014., str. 56-57). Ovu je kršćansku nadu svećeničkim i biskupskim geslom proživljavao nadbiskup i kardinal Stepinac, uzdajući se u Gospodina, te nije ostao postiđen, nego mu ime u sjaju blista na oltaru.
Iako u naslovima one prve kao i ove najnovije Biskupove knjige ne susrećemo riječ: istina, iščitavajući te tekstove jasno vidimo da je autor, ponajprije te dvije knjige, a možemo reći i sve ostale, pisao radi istine. Svjedoci smo da se neistina u ovome svijetu svakodnevno umnaža i da se mnogi neumorno trude plasirati i promovirati neistinu, tako: dok istina obuje jednu cipelu, neistina je već obletjela sav svijet! – govoraše onaj duhoviti pjesnik. Zato su svi ljudi dobre volje, svatko na svoj način, pozvani uložiti što više truda oko rasvjetljavanja mnogih važnih činjenica, kako bi istina zablistala u punom sjaju. Jedna od tih važnih povijesnih tema svakako je i vrtložno razdoblje Drugoga svjetskog rata, te uloga blaženoga Alojzija Stepinca u tim teškim vremenima. U naslovu ove večerašnje knjige nema riječi: ekumenizam – ali cijela knjiga, Nada koja ne postiđuje, prožeta je ekumenskim nadama i tjeskobama.
Već rekosmo: 26 knjiga u 26 godina. U prosjeku: knjiga na godinu. Ili svaki dan jedna stranica. Kako je to moguće? Odgovor je jednostavan. Bog je pisca ove knjige nadahnuo željom za učenjem a kao svećenika voljom za pisanjem: on je nastojao Božje milosti sa zahvalnošću primati i marljivošću umnažati Bogu na slavu i na dobro ove Crkve.
Dok se velik broj znanstvenika kroz cijeli svoj radni vijek usmjeri na jednu istraživačku temu, u Biskupovu fokusu zanimanja našao se popriličan broj tema (sakramenti, kristologija, ekumenizam, mariologija, biblijske teme obrađene u duhovnim vježbama, povijesne – među kojima se posebno ističe proučavanje dijecezanskih svećenika i glagoljaša s ovih prostora), a sve ih je kvalitetno obradio. Kada razmišljamo o njegovu radu, pada nam na pamet rimski pisac Marko Terencije Varon, koji je živio 89 godina (116. pr. Kr. do 27. pr. Kr.). Napisao je 620 knjiga, bolje reći knjižica. Za njega kaže sv. Augustin da je toliko toga pročitao da se čudimo kako je imao imalo vremena za pisanje. A toliko je toga napisao da mu vjerojatno nitko nije pročitao sva djela (De Civitate Dei, 6,2). Pogotovo što je veći dio njegovih djela izgubljen!
Biskupu želimo još uspješna rada: neka bude sve na veću slavu Božju. I neka mu se djela ne izgube!
Dr. Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
