U spomen na narodno zaustavljanje jugotenkova 7. svibnja 1991. na području župe Polog, 11 km zapadno od Mostara, svake se godine upriličuje svečano civilno i crkveno obilježavanje. Ove godine, uz najavu voditelja programa, ceremonija je počela u 11,15 pred spomenikom na općinskom prostoru iznad župne crkve. Odsvirana je Lijepa naša. Predstavnici Hercegovačko-neretvanske županije i Zapadno-hercegovačke županije kao i izaslanstva gradskih vlasti Mostara i Širokoga Brijega pred spomenikom su položili vijence i zapalili svijeće za poginule branitelje. Zahvalnu molitvu izgovorio je don Jozo.
U 11,30 u župnoj crkvi Male Gospe počela je sveta Misa koju je, na poziv župnika don Pere Marića u dogovoru s mjesnim ordinarijem biskupom Petrom Palićem, predvodio biskup u miru Ratko Perić u koncelebraciji s don Jozom Ančićem, isluženim pološkim župnikom (1991.-2007.), i don Radoslavom Zovkom, bolničkim kapelanom u Mostaru, a sadašnji župnik don Pero davao je glazbeni ton misnim pjesmama. Nakon svete Mise nazočni su se vjernici mogli tjelesno osvježiti i okrijepiti pod priređenim šatorom.
Donosimo prigodnu biskupovu propovijed.
Braćo svećenici, poštovani vjernici!
Danas obilježavamo onaj povijesni Dan, zapravo tri uzastopna dana, 7., 8. i 9. svibnja 1991., kada se – eto prije više od 30 godina – na kilometarskom odlomku ove pološke ceste očitovao spontan i odvažan narodni otpor besmislenu osvajanju i ratnom djelovanju: odlučan izlazak nenaoružana puka pred jugo-tenkove i topove da jasno i javno poruči da ne želi biti okupiran, a još manje biti nečije ni nacionalno ni religiozno roblje.
Postoji temeljna vrijednost, a to je ljudska i narodna sloboda, vrhunsko dostojanstvo oko kojega nema pregovora i cjenjkanja, nego samo dužno poštovanje kao prema najvećem daru što nam ga višnji Bog je dô. I po tom ćemo daru slobode svi biti suđeni i odgovarati pred Bogom za svoja djela i nedjela.
Tri su temeljne nakane koje želimo vjernički unijeti u ovu svetu Misu, božansku žrtvu, koju je iz poslušnosti Ocu svomu nebeskomu prikazao Sin Božji, Isus Krist, žrtvovavši sama sebe na križu na Kalvariji i darovavši nam sebe u obliku euharistijske hrane za vječni život.
Prva nakana: uključujemo u ovu Isusovu nekrvnu žrtvu u prvom redu duše svih hrvatskih branitelja koji su u Domovinskom ratu (1991.-1995.) dali svoje živote za obranu naroda i slobodu ljudi. Uključujemo u misni spomen, razumije se, i duše svih u ratu preminulih, poginulih i nestalih, jer Bog želi da se svi ljudi u vječnosti spase, a mi hoćemo ono što premudri Bog hoće. Poučeni smo u Gospodnjoj molitvi Očenaša: kako mi želimo drugim ljudima, i kako praštamo drugima, tako i Bog čini i prašta nama, bez obzira kako nam drugi ljudi uzvraćali. I molimo da Bog pogleda na sve nevine žrtve i iskaže im svoje smilovanje.
Ljudi u životu žele sreću. A sreća je: mir, rad, red, dom, raj, Bog. I nema tvoje sreće, ako nije sretan i susjed i susjedi pokraj tebe. A neki na svu silu žele – zato je to: nerazumno – graditi svoju sreću i na nesreći drugih. Ljudska je sreća, ne u ruci nekoga moćna čovjeka, oligarha, ili nekoga naoružana naroda, na Istoku ili na Zapadu, nego u ruci Božjoj. I stoga ne možeš ti tu sreću iz Božje ruke ni nasilno oteti bogohulom protiv Druge Božje zapovijedi; ni lopovski je otuđiti drskom krađom protiv Sedme Božje zapovijedi; ni dočepati se te sreće klevetom i varkom svjedočeći lažno na bližnjega svoga protiv Osme Božje zapovijedi. Ne može se do te ljudske sreće osim po božanskim pravilima i zakonima. A taj Božji Zakonik ima samo Deset kanona ili stepenica. I samo poštujući te stepenice, od Prve do Desete, ne preskačući nijedne, možeš se uspeti u carstvo sreće i na ovom i na drugom svijetu. Ako je Bog odredio da je 3+7=10 (3 zapovijedi koje se odnose na Boga, a 7 na nas ljude koji odgovaramo pred Bogom), onda ne možeš ti reći da je 3+7=4. To nije radnja sabiranja, nego sakaćenja. Ako se ne držiš Božje računice, brzo ćeš se zaplesti u računu. Jer i u najprljavijoj politici ovoga svijeta vrijedi zakon Božje računice. Kada pojedinci zakroje da se nasilno domognu neslućena zemaljskoga dobitka, nerijetko se dogodi da im se sve okrene naglavačke tako da oni zbrajaju samo gubitak za gubitkom. Teško se preračunali. Nema konačne sreće ili spasenja bez pristanka našega razuma na Božje istine i bez pristanka našega srca na Božju dobrotu. To se zove čovjekovo obraćenje koje naučava Isus, prenosi njegovo Evanđelje i propovijeda njegova Crkva.
Druga nakana: molimo za sve žive zahvaljujući Bogu na njegovu daru života na ovome tlu i u ovoj Hercegovini. Izražavamo zahvalnost svima onima koji nisu žalili svoga života da drugi ovdje opstanu. Zazivamo Boga da nam dadne milost da znamo cijeniti njihova zalaganja za slobodu, za život i domovinu. Preporučujemo milosrđu Božjemu duše i srca živih, i ovdje prisutnih i po svijetu razasutih: da se svaki od nas pojedinačno utječe smilovanju Božjemu poput skrušena u Hramu carinika koji se udara u prsa govoreći: „Bože, milostiv budi meni grješniku“ (Lk 18,13); poput Petra apostola u Kajfinu dvorištu gdje samo očekuje da ga Isus samilosno „pogleda“ i da se on „gorko rasplače“ (Lk 22,61-62); poput obraćena razbojnika na kalvarijskom križu, koji vapije raspetomu Isusu: Sjeti me se kada u raj dođeš! (Lk 23,42). I svakoga od nas ljudi jednako obvezuju zapovijedi Božje: pa bio to carinik Matej ili Zakej ili onaj u prispodobi u dnu Hrama; bio to prvak apostolâ Šimun Petar; bio to prvak razbojnikâ zdesne Isusove na Kalvariji. Tko se Kristova drži puta, taj ne luta, nego se čvrsto drži Gospodina koji ima riječi vječnoga života (Iv 6,68). Mučeni, umrli i uskrsli Gospodin svima nam je pokazao: tko je ponizno i zahvalno iz Hrama „opravdan“ otišao kući svojoj, a tko „neopravdan“; tko je raskajan opet zadobio prijateljstvo Isusovo nakon nijekanja da uopće pozna toga Čovjeka, a tko je sam sebi životno presudio (Dj 1,18); i tko je sjeo s Isusom za stol u kraljevstvu nebeskomu, a tko nije htio na Kalvariji ni glave okrenuti prema raspetomu Spasitelju (Lk 23,39). Svima nam je stati na sudište Kristovo!
Treća nakana: u ovoj svetoj Misi molimo da ne dođe do novih ratnih sukoba, jer živimo na trusnu području na kojem je u posljednjih 140 godina svako 20 ili 30 mirnih godina izbijao višegodišnji međunarodni rat: Austrougarsko – turski [1875.-1879.], pa Balkanski ratovi [1912. i 1913.], Prvi svjetski rat [1914.-1918.] koji je buknuo iz Sarajeva; Drugi svjetski rat [1941.-11945.] koji se u nas rasplamsao iz generalštaba iz Beograda; Domovinski rat [1991.-1995.] koji je opet agresorski planuo iz Beograda na susjedne narode. A takvim se parolama danas zvecka da se teško oteti dojmu da netko ne želi i ne sprema sukob među narodima.
Kada smo se ponadali da je i „vrući“ i „hladni“ rat prestao, i počela normalna međunarodna komunikacija, suradnja i trgovina, u ovo su posljednje vrijeme opet na svjetskoj razini zazvučali ratni krikovi: „invazija“, „agresija“, „specijalna vojna operacija“, „denacifikacija“, „metafizički rat“, sukob Istoka i Zapada, „nuklearni“, Treći svjetski; sve same riječi od kojih protrneš, koje uključuju ubijanje civila, pakleno mučenje vojnika, uništenje zgrada i gradova, brisanje drugih s lica zemlje. Kakvo je to bezumno stanje, vidimo danas u Ukrajini, gdje Rusi pravoslavci ubijaju Ukrajince pravoslavce, braća braću i po pravoslavnoj vjeri i po slavenskoj krvi. I obratno: Ukrajinci Ruse u obrani sebe i svoje domovine. Rusija ima oko 17 milijuna km2 površine i oko 142 milijuna stanovnika. Ukrajina ima više od 600.000 km2 površine i oko 44 milijuna stanovnika. Opet je bratoubojica Kain, zavidan Abelu, pozvao mlađega brata u polje da ga nožem isprobada, a u našem modernom slučaju, poletio je na brata da ga okupira, asimilira ili eliminira. Nije to, očito, Božji projekt. I kao da tu ne pomaže ni iskustvo tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada, kao ni diplomatske intervencije vrhovnih auktoriteta.
Mi ovom svetom Misom molimo Boga mira da pokaže svoju spasonosnu moć da zašute vojna oružja, da se ratni mačevi prekuju u radne plugove, a bojna koplja u žetelačke srpove (Iz 2,4); da se rat pretvori u rad u kojem će čovjek razvijati urođene sposobnosti Bogu na slavu, a sebi na vječno spasenje u nebu.
Izvor: Crkva na kamenu
