Nakon preduge šutnje o stradanjima hrvatskih vojnika i civila na Križnim putevima kojima su odvođeni u logore i razna stratišta, tek se glasno progovorilo nakon devedesetih godina prošloga stoljeća. Poznato je kako je jedan od Križnih puteva vodio u Hercegovinu. Brojni su svjedoci koji su otkrili lokacije stratišta, a jedno od većih je na Radimlja.
Posljednjih se godina u svibnju na Radimlji slavi sveta Misa s komemoracijom za poginule. Tako je bilo i ove godine 29. svibnja, kada je služeno euharistijsko slavlje, komu je prethodilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća te se molilo za sve žrtve. Kako dolikuje, susret je započeo Himnom hrvatskog naroda, nakon čega je bila minuta šutnje, tj. tiha molitva za poginule i stradale na Radimlji i na svim drugim stratištima hrvatskih vojnika i civila stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću. Vijence pokraj spomenika položili su: izaslanstvo Hrvatskoga narodnog sabora, gradonačelnik Stoca, zajedno s ostalim gradonačelnicima i načelnicima i Udrugama proisteklim iz Domovinskoga rata, izaslanstvo Republike Hrvatske, Počasni Bleiburški vod, Hrvatsko žrtvoslovno društvo i ostala izaslanstva. Počasna straža prilikom polaganje vijenaca, oko spomenika žrtvama, bilo je HKUD Stolac u narodnim nošnjama.
Svetu Misu predslavio je Biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Antan Luburić s četrnaest svećenika koncelebranata. Na kraju svete Mise, stolački župnik don Ljubo Planinić zahvalio je svima na dolasku, posebno ujedinjenu pjevačkom zboru s prostora Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, organizacijskom timu na organiziranju svete Mise i komemoracije kao i svim predstavnicima društvenoga života u BiH.
Radimlja i budućnost: Dobro je što je dogovoreno obilježavanje i sjećanje na ta poslijeratna događanja na razini Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tako će obilježavanje Križnoga puta započeti na Bleiburškom polju, gdje se dogodila izdaja i predaja hrvatskih vojnika i civila u svibnju 1945. Ipak, ove godine zbog, zbog neusuglašenih stavova Misa i komemoracija nije bila na Bleiburškom polju nego u Klagenfurtu, potom na Udbini gdje se nalazi „Svehrvatski grob“, u Zagrebu i završavanjem komemoracije „svibanjske tragedije“ na Radimlji kod Stoca.
Oduzeti nečiji život može samo onaj koji mu ga je i dao, a to je svemogući Bog. U svakom ratu vlada zlo i zlo oduzima nečije živote, ali u poraću gdje zlo umanjeno djeluje, nitko ne smije oduzimati ničiji život. Nema nitko pravo uzeti Božansku osnovu u svoje ruke i nekom oduzimati život. U Bleiburgu su neki uzeli u svoje ruke ono što pripada samo Bogu.
Potrebno je nastaviti istraživati istinu, grobove, stratišta, moliti se za pokoj stradalih i kako dolikuje svijetu koji štuje apsolutne osnove i temelje ponašati se prema stradalima, ubijenima i neznano pokopanima ili negdje bačenima. Svima molimo pokoj vječni. (Lj.P.)
Izvor: Crkva na kamenu
