ZAGREB – U povodu proslave Dana izdavačke kuće “Kršćanska sadašnjost” na blagdan Katedre sv. Petra, u ponedjeljak 22. veljače, euharistijsko slavlje u crkvi Ranjenog Isusa u Zagrebu predvodio je prof. dr. Božo Lujić. U koncelebraciji bili su zamjenik ravnatelja KS-a don Anton Šuljić, profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. Mario Cifrak, izv. prof. dr. Slavko Slišković, doc. dr. Stjepan Malović i mons. Lovro Cindori.
Pozdravljajući djelatnike, suradnike, prijatelje i podupiratelje Kršćanske sadašnjosti, Šuljić je podsjetio kako je prije 48 godina na blagdan Katedre sv. Petra osnovan KS. Stoga je prisutne pozvao na zahvalu Bogu za tolike divne ljude koji su dali svoj doprinos u proteklim godinama. Posebno je pozvao na molitvu za pokojne.
S vama pak dijelimo ne samo obljetnicu, nego radost i nadu zajedničkog djelovanja za Crkvu i narod, rekao je Šuljić.
Dr. Lujić ukazao je na znakovitost blagdana i mjesta same mise, jer je “ova katedra, mjesto gdje stojimo, ovaj oltar, ova crkvica doista bila katedra s koje je desetljećima odjekivala Radosna vijest koju je pokojni Josip Turčinović slao svojim suvremenicima. I mi danas živimo u jednom drukčijem vremenu, ali neka i dalje ova katedra bude mjesto s koje će odjekivati Radosna vijest svima nama”.
U homiliji osvrnuo se na sam blagdan, te je pojasnio kako se on u današnjem shvaćanju čini pomalo nerazumljivim. Naime, “katedra ili fotelja, stolica, danas se povezuje s uhljebljenjem, a ljudi koji je sebe prigrabe nazivaju se u negativnom značenju te riječi uhljebi”. No, što se zapravo želi reći s proslavom Katedre sv. Petra, i koja je njezina pouka, upitao je propovjednik, te pojasnio, kako se tu “očito ne radi o nekoj profitabilnoj fotelji, nego o mjestu i ulozi koju je Petar imao u prvoj kršćanskoj zajednici”. U tom je kontekstu uputio na ulomak iz dnevnog Evanđelja koji se veže uz Petrovo priznavanje Isusova identiteta, te naglasio kako njemu treba svakako pridodati i onaj kada je Petar htio Isusa odvratiti da ide u Jeruzalem umrijeti za druge, kao i onaj ulomak iz Ivanova Evanđelja u kojem Isus predaje Petru prvenstvo ljubavi, pa taj ulomak može poslužiti kao hermeneutički ključ za otključavanje istinskog vođenja jedne zajednice.
Nadalje je posvijestio “kako se religije ne dijele po tome ide li se u bogomolju moliti Bogu, jer sve to zastupaju; ni po tome treba li davati milostinju, jer o tome sve govore; nego se religije dijele po tome kakvu sliku Boga zastupa pojedina religija. I primjerenu tomu kakvu sliku čovjeka zastupa također ta religija. Je li u toj religiji Bog human i empatičan, je li čovjek u svome životu i radu također takav. Sve drugo može biti važno, ali nije presudno. Što će nam kršćani koji misli samo na sebe, koji iz sebe ne može izaći, kojemu je njegov ja najveći problem, ali on iz tog ‘ja’ ne izlazi i u tome ‘ja’ on zapravo umire”. Lujić je podsjetio kako se to odražava na svim područjima života: u obiteljima, na one koji misle samo na sebe, koji nose teret svakodnevice; u poduzećima na one koji žive dobro od rada drugih u tvrtki, a da toj tvrtki ništa ne doprinose; u župnoj zajednici u kojoj iznova imaju mnoštvo ideja, ali ni ja jednu ne bi podmetnuli ruku, a kamoli leđa.
Takvi ne znaju, voljeti jer ne znaju što znači solidarnost u životu, upozorio je propovjednik, te nastavio “u ovim vremenima crta razdjelnica ne ide između onih koji se deklarativno izjašnjavaju kao ateisti ili teisti, nego između onih koji pod imenom kršćanstva žive praktični ateizam, a misle da služe Bogu. Takvi su često puta opasniji od deklariranih ateista. Svima će nama biti puno bolje ako bi se kršćani prepoznavali po radu, po trudu i životu, a ne po onome što izjavljuju a u to što izjavljuju zapravo ne vjeruju. Na svakome je od nas da stavi svoj život pod lupu prakse, i utvrdi gdje mu je istinsko mjesto pred Bogom. Ne treba nas čuditi Isusova rečenica da se može dogoditi da nas bludnice i carinici preteknu u Božje kraljevstvo. Zato nama kršćanima bi trebala biti pouka današnjega blagdana da ne idemo za onim izvanjskim nego da tražimo temelje života”.
Na kraju homilije, dr. Lujić je Kršćanskoj sadašnjosti o njezinu Danu poželio da na “temeljima osnovnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti i dalje gradi svoju budućnost i da bude u pravom smislu ona stijena ili kamen, ili katedra s koje će u ovom vremenu odjekivati riječi nade kao Radosna vijest mnogim ljudima”.
Izvor: Crkva na kamenu/IKA