U Sudanu je od 2010. godine do danas broj kršćana drastično pao, te se s 5,5 milijuna sveo na samo milijun. Stoga je papa Franjo, kako bi se sudanskim katoličkim zajednicama, koje su sve više izolirane, omogućilo da dožive Jubilej, odredio da se imenuju četiri misionara milosrđa.
O tomu u kakvim prilikama danas žive oni koji u Sudanu ispovijedaju kršćansku vjeru, u razgovoru je za našu radijsku postaju govorila Marta Petrosillo, glasnogovornica za Italiju Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, te prije svega podsjetila da je Jug, u kojemu živi većina kršćana, odvojivši se, napustio Sjever s velikom muslimanskom većinom, i s Vladom koja je u posljednje vrijeme pooštrila mjere protiv manjinâ. Osim toga, u zemlji je na snazi šerijatski zakon, a primjenjuje se i na nemuslimane.
Simbolički je primjer slučaj Mariam Ibrahim, žene osuđene na smrt, jer je optužena za apostazu, odnosno da je zbog kršćanstva napustila islamsku vjeru. Nažalost, njezin slučaj nije jedini u Sudanu, u kojemu se kršćanke često osuđuje na bičevanje zbog toga što oblače hlače ili suknje koje vjerska policija smatra prekratkima – napomenula je Petrosillo.
Osvrnuvši se na imenovanje misionarâ milosrđa, odnosno laika koje izabire izbjeglički kamp kako bi održavao katehezu, glasnogovornica za Italiju Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji napomenula je kako se mnoštvo kršćana iseljenih iz Sudana u Južni Sudan, zbog građanskoga rata u toj najmlađoj državi na svijetu, moralo vratiti u Sudan. Mnogi se od njih nalaze u izbjegličkim kampovima, a nakon odvajanja Južnog Sudana oduzeta su im i građanska prava.
Budući da nije uvijek lako doći do svih zajednica, nakon što se susreo s biskupima tih dviju država, Sveti Otac je istaknuo važnu ulogu katehistâ – kazala je Petrosillo te dodala da su oni vrlo važni, posebice u Africi, za obilazak zajednica koje su daleko od župâ, i do kojih se teško dolazi. Stoga je i u ovoj Godini milosrđa ključna uloga katehistâ, i u smislu blizine narodu, ali i kako bi pozvali sve one koji trpe zbog rata i preprekâ koje u Sudanu stoje pred milosrđem, odnosno u odnosu na praštanje i izbjegavanje osvete.
Napomenuvši potom da je, osim duhovnih potreba, kršćanima potrebna i materijalna pomoć, Petrosillo je istaknula program Zaklade ‘Pomoć Crkvi u nevolji’, naslovljen „Spasiti sve što je moguće spasiti“, koji se bavi obrazovanjem djece u izbjegličkim kampovima u Khartoumu.
Riječ je o vrlo važnoj inicijativi zbog toga što toj djeci omogućuje obrazovanje nadahnuto kršćanskim vrijednostima; dok, kad bi išli u državne škole, dobili bi snažan islamski odgoj – primijetila je Petrosillo. Ali, taj program iznad svega omogućuje obrazovanje djevojčica, jer u brojnim školama u Sudanu, pa i onim državnima, djevojčicama nije dopušteno pohađanje nastave – napomenula je glasnogovornica za Italiju Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.
Izvor: Crkva na kamenu/RV