Međunarodna kampanja za zabranu nuklearnoga oružja (ICAN), koalicija 468 nevladinih organizacija iz 101 zemlje, dobitnica je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir zbog ukazivanja na katastrofalne humanitarne posljedice uporabe nuklearnoga oružja u bilo koje svrhe – kazala je u petak predsjednica norveškoga Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir Berit Reiss-Andersen.
Odbor je posebno istaknuo ukazivanje ICAN-a na prazninu u međunarodnim zakonima po pitanju ograničenja nuklearnog oružja. – ICAN, organizacija sa sjedištem u Ženevi, vodeći je čimbenik civilnoga društva u nastojanju ostvarenja zabrane nuklearnoga oružja po međunarodnim zakonima – kazala je Berit Reiss-Andersen. Reiss-Andersen naglasila je kako bi odluka da se Nobelova nagrada za mir dodijeli ICAN-u trebala ohrabriti zemlje s nuklearnim oružjem da razmotre svoje obveze prema nuklearnom razoružanju.
Najveći dosadašnji uspjeh kampanje usvajanje je Sporazuma o zabrani nuklearnoga oružja u UN-u, koji je u srpnju usvojen sa 122 glasa. Učinak sporazuma, međutim, simboličan je jer uz njega nisu pristale države koje posjeduju nuklearno oružje, a protivi mu se i NATO kao cjelovita organizacija.
– Tražiti zabranu nuklearnoga oružja jednim sporazumom koji ne će obvezati nijednu državu koja posjeduje takvo oružje, neučinkovito je i ne će rezultirati smanjenjem nuklearnoga arsenala, ne će ojačati sigurnost nijedne države, kao ni pridonijeti miru i međunarodnoj stabilnosti – obrazložio je NATO u priopćenju objavljenom prije nekoliko tjedana.
ICAN je kao međunarodna koalicija osnovan dvama skupovima 2007. godine, u Melbourneu i Beču. Okuplja brojne humanitarne organizacije, udruge za zaštitu okoliša, ljudska prava i društveni razvoj. Organizacija već deset godina neumorno upozorava na opasnost od nuklearnoga oružja, koje već desetljećima nije predstavljalo takvu prijetnju čovječanstvu.
– Naš posao će biti završen tek kada u svijetu ne bude nijednog komada nuklearnog oružja – kazala je čelnica ICAN-a Beatrice Fihn.
Prema oporuci Alfreda Nobela iz 1901. godine nagrada za mir treba se uručiti “osobi koja je učinila najviše na bratimljenju naroda, ukidanju ili smanjenju vojski ili za održavanje ili promoviranje mirovnih kongresa”. Prošle godine nagradu je dobio kolumbijski predsjednik Juan Manuel Sanots za potpisivanje mirovnog sporazuma s gerilcima FARC-a i završetka višedesetljetnog građanskog rata u zemlji.
Nagrada za mir nije dodijeljena 19 puta: 1914., 1915., 1916., 1918., 1923., 1924., 1928., 1932., 1939., 1940., 1941., 1942., 1943., 1948., 1955., 1956., 1966., 1967. i 1972. Međunarodni odbor Crvenog križa nagradu je dobio triput (1917., 1944., 1963.), a UNHCR dvaput (1954., 1981.). Najmlađa dobitnica je Pakistanka Malala Jusufzati (2014.) kojoj je tada bilo 17 godina, najstariji je Joseph Rotblat (1995.) kojem je tada bilo 87. Prosječna dob nagrađenih je 61 godina. Nagradu su 16 puta osvajale žene.
Jedan laureat odbio je nagradu – vijetnamski političar Le Duc Tho nije želio podijeliti nagradu 1973. s američkim državnim tajnikom Henryme Kissingerom. Ustvrdio je da nagradu ne može prihvatiti jer mir još nije ostvaren.
Troje dobitnika za nagradu je saznalo u zatvoru, njemački pacifist i novinar Carl von Ossietzky (1935.), čelnica mjanmarske oporbe Aung San Suu Kyi (1991.) i kineski aktivist za ljudska prava Liu Xiaobo (2010.). Nagrada je jednom proglašena posmrtno, Dagu Hammarskjoldu 1961. godine.
Izvor: Crkva na kamenu/Laudato.hr
