Zaređena četvorica bogoslova u izbjegličkom logoru

Foto: Lawrence OP/flickr.com

IRAK – Nakon što je sjemenište u Qaraqoshu raspušteno zbog žestokih napada samozvane Islamske države 2014. godine, četiri iračka bogoslova nisu odustala od svećeničkoga puta nakon što su bili primorani pobjeći, nego su nastavili svoju formaciju. Godinu i pol nakon napada, ovih su dana zaređeni za đakone, a za mjesto primanja prvog stupnja svetoga reda izabrali su crkvu u izbjegličkom logoru kod Erbila.

Ljudi su željni nade, a kad vide da četiri mladića postaju đakoni, a nakon nekoliko mjeseci i svećenici, to će im pružiti nadu i snagu da ostanu – rekao je za Catholic News AgencyRemi Marzina Momica, jedan od četvorice bogoslova koji su bili zaređeni. Svi su pripadali bogosloviji sv. Efrema u nekoć pretežito kršćanskom gradu Qaraqoshu, koji je pao u ruke Islamske države.

Četvorica bogoslova, inače pripadnici sirskog katoličkog obreda, bili su prisiljeni pobjeći iz grada, nakon što su džihadisti postavili uvjete: obraćenje na islam, teški porez ili smrt. Završivši studije u Libanonu, vratili su se u Irak kako bi bili zaređeni za đakone, a nakon toga i za svećenike. Svojem su biskupu izričito rekli kako bi htjeli biti zaređeni u izbjegličkom logoru.

“Želimo da naš narod zna, svima želimo reći da ima mladića koji će postati svećenici” – rekao je Momica, objašnjavajući kako je to znak nade za kršćane koji su ostali na tom području. Ređenje se zbilo u crkvi u izbjegličkom kampu u Ankawi, predgrađu Erbila, gdje izbjeglice svakodnevno odlaze na misu. Novoređenici su je izabrali kako bi “pokazali svoju bliskost narodu koji pati”. U Erbilskoj biskupiji, 90% sirskih katolika su izbjeglice.

“Želim ostati ovdje u Iraku i želim znati ima li netko tko nam može pomoći ostati, razgovarati s vladama vani i vidjeti mogu li nam pomoći da ostanemo ovdje” – rekao je novozaređeni đakom Momica, dodajući: Budućnost kršćanstva u Iraku je nesigurna; mnogi ne žele otići, ali ne vide jasna rješenja. Unatoč nesigurnostima, još uvijek ima ljudi koji su voljni ostati.

Izvor: Crkva na kamenu/RV