U Vatikanu je 8. travnja 2016. predstavljena posinodska apostolska pobudnica Svetog Oca Franje “Amoris laetitia”. Radost ljubavi, o ljubavi u obitelji. Pobudnicu su predstavili generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Lorenzo Baldisseri; bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, O.P.; te bračni par Francesco Miano i Giuseppina De Simone.
Apostolska pobudnica nosi nadnevak 19. ožujka, kada se u Crkvi slavi svetkovina svetoga Josipa. U pobudnici su sabrani rezultati dviju sinoda o obitelji koje je proglasio papa Franjo 2014. i 2015. U dokumentu se donosi obilje citata završnih izvješća (relatio) dviju sinoda, kao i dokumenata o učenja predšasnikâ pape Franje kao i brojnih kateheza o obitelji samoga pape Franje. Međutim Papa se, kao i u nekim drugim dokumentima učiteljstva, koristi također doprinosima raznih biskupskih konferencija iz cijeloga svijeta (Kenija, Australija, Argentina…) i citatima poznatih osoba kao što su Martin Luther King ili Erich Fromm.
Vrlo opsežna i duboka apostolska pobudnica podijeljena je na devet poglavlja i ima više od tri stotine brojeva. Na početku dokumenta ističe se kako su interventi sinodskih otaca predstavljali “dragocjeni poliedar” koji treba čuvati. U tome smislu Papa piše da se “ne trebaju sve doktrinarne, moralne ili pastoralne rasprave rješavati interventima Učiteljstva”. Dakle, za neka pitanja “u svakoj zemlji ili kraju mogu se tražiti rješenja koja su više inkulturirana, pozornija na tradicije i mjesne izazove. Naime, kulture su međusobno veoma različite i svako opće načelo […] treba biti inkulturirano, ako se želi da bude poštivano i primjenjivano”, piše Papa. To načelo inkulturacije je uistinu važno i u načinu na koji se pristupa i shvaća problem koji ne smije biti “globaliziran”. No povrh svega Papa odmah i jasno kaže da treba izaći iz besplodnoga suprotstavljanja između tjeskobne želje za promjenom i čiste i jednostavne primjene apstraktnih normi. “Rasprave koje nalazimo u sredstvima društvene komunikacije i tiskovinama pa čak i među crkvenim služiteljima kreću se od neobuzdane želje da se sve mijenja bez dovoljnoga razmišljanja ili temelja, do stava koji teži riješiti sve primjenjujući opće norme ili izvlačeći pretjerane zaključke iz nekih teoloških razmišljanja”, piše Papa.
U svojem razmišljanju Papa polazi od Svetog Pisma a zatim kroz tu prizmu u drugome poglavlju promatra sadašnje prilike obitelji, progovara o brojnim izazovima, od migracija do ideološkog nijekanja spolne razlike (“rodna teorija”); od kulture prolaznoga do protunatalističkoga mentaliteta i utjecaja biotehnologija na polju rađanja; od nemogućnosti ljudi da imaju vlastiti dom i da nađu posao do pornografije i zlostavljanja maloljetnika; od pozornosti prema osobama s teškoćama u razvoju do poštovanja starijih osoba; od pravnoga rastakanja obitelji do nasilja prema ženama. Treće je poglavlje posvećeno nekim bitnim elementima crkvenoga učenja o braku i obitelji a u četvrtom se govori o bračnoj ljubavi koju se predstavlja polazeći od Hvalospjeva ljubavi svetoga Pavla. Peto je poglavlje usredotočeno na plodnosti i generativnosti ljubavi i u njemu se govori na duboki duhovan i psihološki način o prihvaćanju novoga života, trudnoći, očinskoj i majčinskoj ljubavi, ali i posvajanju djece te prihvaćanju doprinosa obitelji promicanju “kulturi susreta”. U šestome poglavlju Papa govori o nekim pastoralnim pristupima u radu s obiteljima u cilju izgrađivanja čvrstih i plodnih obitelji prema Božjem naumu na temelju zaključnih izvješća dviju sinoda i katehezâ pape Franje i Ivana Pavla II. U istom se poglavlju govori i o pripravi za brak i praćenju napuštenih, rastavljenih ili razvedenih osoba te se ističe važnost nedavne reforme postupaka za priznavanje slučajeva ništavosti braka. Sedmo je poglavlje posvećeno odgoju djece: njihovu etičkom odgoju i izobrazbi, vrijednosti kazne kao poticaja, strpljivom realizmu, spolnom odgoju, prenošenju vjere i općenito obiteljskom životu kao odgojnoj sredini. Pretposljednje, osmo poglavlje, predstavlja poziv na milosrđe i pastoralno razlučivanje u situacijama koje ne odgovaraju potpuno onome što Gospodin predlaže. U svezi razlučivanja “neredovitih” situacija Papa primjećuje da treba „izbjegavati sudove koji ne vode računa o složenosti različitih situacija”. Posljednje poglavlje posvećeno je bračnoj i obiteljskoj duhovnosti, a pobudnica se zaključuje molitvom Svetoj Obitelji.
Izvor: Crkva na kamenu/IKA
