Po prvi put televizijskim kamerama bilo je dopušteno ući u laboratorije Vatikanskih muzeja.
Ovdje stručnjaci restauriraju umjetnička djela svih kultura iz svih dijelova svijeta.
To je rad kojemu se ne može pristupiti olako i kojemu je potrebno posvetiti puno pažnje i sati proučavanja.
– Prije svega potrebno je upoznati se sa supstancijama koje su na površini, a restaurator to saznaje po iskustvu promatranja ili pomoću pažljive znanstvene analize koje vršimo u laboratorijima – rekao je Marco Pratelli iz laboratorija slika i drvenih predmeta.
Mnogi nisu upoznati s bogatstvom koje skrivaju razne odaje Vatikanskih muzeja. Radi se o jednom od najvažnijih svjetskih muzeja jer čuva više od 80 tisuća umjetničkih djela iz raznih povijesnih razdoblja. Nekima od njih ne bismo se mogli javno diviti da nije restauratora koji naporno rade.
Među muzejskim stručnjacima za restauraciju, nalaze se i biolozi, kemičari, istraživači i kustosi koji su odgovorni za uskrsnuće djela, od kojih su neka nastala prije nekoliko tisuću godina.
– Radimo na manje poznatoj muzejskoj zbirci koja čuva velika remek djela sveopće poznata. No unutar ovog izvanrednog muzeja također postoji etnološka kolekcija s predmetima koje su skupljali razni prethodni Pape, a koji čuvaju sjećanje na sve narode bez iznimke – rekla je Stefania Pandozy iz etnološkog laboratorija.
Oko 6 milijuna osoba godišnje posjeti Vatikanske muzeje. Ondje mogu vidjeti djela od grčko-rimskih kipova do jedinstvenih etruščanskih i egipatskih predmeta. Umjetnike koji su izrazito utjecali na povijest poput Giotta, Caravaggia, Leonarda, Michelangela Rafaela zadivljuju posjetitelje svojim jedinstvenim detaljima i realizmom kojega nije nagrizlo vrijeme.
No nisu izložena samo djela velikih umjetnika, već i rukotvorine raznih naroda i kultura: Kine, Tibeta, Papúe Nove Gvineje, Indonezije, Tajske…
To su živa svjedoci kreativnosti, ljepote i snage raznih kultura od kojih su neka nestala. No njihova ostavština danas obrazuje javnost u različitosti i važnosti građenja mostova.
– Muzej danas može biti izvanredno sredstvo za sporazumijevanje a također i za obrazovanje. Jako vjerujemo u posredničku ulogu kulture, da restaurator radi na službu ljudi pa je njegova uloga od društvene i obrazovane vrijednosti. Radi se o vrijednosti različitosti, različitosti koja nas ujedinjuje, a ne razjedinjuje, vrijednost dijaloga. Tako da mi postajemo mostovima – kazala je Stefania Pandozy iz etnološkog laboratorija.
Muzej nastavlja u isto vrijeme tražiti zajedničke stvari između svih kultura. To postižu ne samo usredotočujući se na sakralna djela, već na sva djela od univerzalne ljudske vrijednosti.
Izvor: Crkva na kamenu/Laudato.hr
