Četvrte uskrsne nedjelje slavimo Isusa Dobroga Pastira. U Ivanovu Evanđelju postoje dvije poredbe, koje Isus na sebe primjenjuje: Ja sam Pastir, vi stado (10. gl.). Druga: Ja sam Trs, vi loze (15. gl.).
Oznake pravoga pastira i kradljivca
Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. Tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. Tome vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas (Iv 10,1-3). Evanđelist navodi Isusove riječi u kojima je očita razlika između pravoga pastira i tuđinca. Istinski pastir ulazi na vrata, pozvanjem i poslanjem. A tuđinac preskače preko plota. Nije samo kradljivac koji nešto odnosi nego i razbojnik koji druge ubija ako mu smetaju. Pravi se pastir prepoznaje po tome što ulazi na glavna vrata. Nema straha ni od koga, najmanje od toga da ga ovce ne će prepoznati. One prepoznaju glas svoga pastira. Pa i kada ih u čemu prekori, ovce se samo začude.
On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju (Iv 10,3-5). Dobri pastir svakoj ovci nadijeva ime – Gala, Roga, Šuša, Zrna… Glavna je zadaća pastira da vodi svoje stado na nove ispaše. On ide ispred njih, one idu za njim. On ih hrani i štiti. Od njih i za njih živi. One poznaju glas pravoga pastira i odmah trče za njim. Kada ovce čuju tuđinčev glas, ostanu zbunjene. I ne polaze za njim. Mogu se tuđinci prerušiti u pastira, i neko vrijeme glumiti – “zbore moje, a rade svoje” tumači sv. Augustin – ali ne će moći tako trajno ostati. Doći će trenutak kada će se prepoznati tko je tko.
Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše” (Iv 10,6-8).
Isus tumači usporedbu. Svi koji se predstavljahu spasiteljima, mesijama, bijahu kradljivci toga naslova i ispadoše razbojnici. Dva takva primjera navodi razumni učitelj Gamaliel: Teudu i Judu Galilejca (Dj 5,36-37).
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10,9-10).
Isus kaže da je on glavni ulaz u pravi ovčinjak. Po njemu se ulazi u prostore sigurnosti i spasenja. Drugoga ulaza nema. On je jedini i pravi Spasitelj. Nasuprot Dobromu Pastiru jesu zli pastiri koji se za izgubljene ne brinu, zalutale ne traže, ranjene ne vidaju, iscrpljene ne nose, nego jedu meso od pretilih (Zah 11,17).
Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje život svoj za ovce (Iv 10,11).
Isus u ovom odlomku dva puta tvrdi da je on Dobri Pastir. Otac posla Sina na svijet da čovječanstvu daje Očeve darove. On ih razdavaše ozdravljajući bolesne, hraneći gladne, opraštajući grješnicima. I vrhunski dar: ostavi nam sebe u Euharistiji. Pastir Dobri daje sve od sebe za svoje vjerne. Kada nastupi neprijatelj, Krist pokaza najveće svjedočanstvo svoje ljubavi: On položi život svoj za druge, za ovce svoje, i svojim uskrsnućem obeća i dade najveću novost – život vječni – onima koji ga slijede i u njega vjeruju.
Dobri pastir u Crkvi svake nedjelje izvodi svoje vjernike na nove pašnjake nauka i ljubavi. Nije im dosadan svojim propovijedima, nego im uvijek pokazuje nove izvore bistre vode i zdrave hrane, spreman za svoje vjernike i život položiti. Isus Dobri Pastir
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
