Uzoriti i Sveti,
Ti si živio u Italiji prije više od 400 godina svega 46 godina. Rođen 1538. u dvorcu Arona na obali jezera Maggiore u sjevernoj Italiji, u plemićkoj obitelji. Preminuo u Milanu 1584. U malo dana puno dobara. Životopisci Ti dijele život i rad u 4 razdoblja.
1. Do smrti brata Federica 1562. Majku si Margheritu izgubio u 9. godini, oca Gilberta u 20. Krasilo Te osobito bistroumlje. Već u 21. godini doktorirao si iz crkvenoga i civilnoga prava u Paviji. Kada je 1559. u Tvojoj 22. godini brat Tvoje majke, Gianangelo de’ Medici, postao Papom, uzevši ime Pio IV. (1559.-1565.), pozvao je i Tebe i brata Ti Federica u Rim, i istoga Ti dana ustaknuo kardinalski šešir, ostajući kardinal laik. Takva vremena. Bio si izvrstan suradnik ujaka Ti Pape i u crkvenom i u državnom resoru tako da Te zvao “desnim okom”. Godine za Te nisu bile važne. Na ozbiljnim zadaćama najozbiljnije ponašanje. Besprijekoran u moralnom držanju, pomalo raskošan u slavljima papinskoga dvora, da ne budeš bijela vrana u Renesansi. A kada Ti je umro brat Federico 1562., nastupilo je drugo razdoblje u Tvome životu.
2. Do smrti ujaka Pape 1565. Poslije bratove smrti nađe se u životnoj krizi. Bog Te zove u svećeništvo, a obitelji zaprijetilo utrnuće. Da si se htio ženiti, Papa bi Ti dao sve potrebne oproste. U ispovijedi kod nekoga fratra nađe svjetlo i odluči postati svećenik. Papi si jako pomogao u dovršenju 3. zasjedanja Tridentskoga koncila (1562.-63.). U srpnju 1563. zaređen za svećenika, u prosincu za biskupa, u veljači 1564. postade nadbiskupom Milana, ostajući u Rimu i upravljajući velikom nadbiskupijom s pomoću svojih vikara. Ali Bogu se svidje drukčije. Tvog ujaka Papu zovnu k sebi u nebo, a Tebe posla u „čistilište“ u Milano. Obojica poslušala. Sudjelovao si u izboru novoga Pape, dominikanca, Pija V. (1566.-1572.), svetoga.
3. Do kužne bolesti 1577. Prva Ti je briga bila provedba odluka Tridentskoga koncila s obzirom na službu i život svećenika, redovnika i vjernika. Tu si zagrizao tvrdu i divlju jabuku. I svećenici i redovnici bijahu se uvelike prilagodili narodu, kojega su više svojim životom zavodili nego pravim putom vodili. Zato je i trebao Tridentski koncil. Kada si, Uzoriti, 1569. htio pohoditi i po svojoj dužnosti pregledati kaptol i kanonike u Sv. Mariji od Stepeništa (Scala) u Milanu, kanonici naoružani do zuba iziđoše na vrata bazilike, zapriječiše Ti ulazak. Iza njih stadoše civilne vlasti, samo sveti Papa uza Te. Pa to je za svijet i najglavnije. Budući da si opominjao neposlušne redovnike zvane umiliate (uniženi) da se poprave s obzirom na zavjet siromaštva, nađoše se četvorica, provalivši Ti u kapelicu i fra Gerolamo opali iz kubure u Te. Srećom, bȋ loša oka. Samo Ti je roketu okrznuo. Do dvije godine Družbu im je Papa posve ukinuo, 1571. A najviše Te pogodila kuga u biskupiji, 1576.-1577. Oko 18 tisuća mrtvih. A bolesnih? Ti se dade na posao: bolnice, ubožnice, karantene. Tebe najčešće slikaju s kužnim ljudima: liječiš ih, tješiš, ispovijedaš, pričešćuješ.
4. Do smrti 1584. vjeran pastir. Nisi naučitelj Crkve, premalo vremena da bi Ti ideje dozrele i poprimile na izvornosti. Ti si jednostavno pastir dobri koji život svoj daje za vjernike svoje. Podizanje sjemeništa, obnova klera, katekizmi (stoljećima u uporabi), pastirski pohodi, propovijedi, poslanice. 11 biskupskih sinoda, 6 provincijskih sabora. Isusovcima povjerio odgoj i izobrazbu pitomaca. Dominikance i oratorijance uključio u pastvu. Sestrama dao područje rada prema njihovim karizmama. Promicao kulturne ustanove, poticao laički apostolat. Izgorio na žeravi ljubavi prema bližnjemu. U 46. godini preselio u bolji život, u 72. proglašen svecem u Crkvi (1610.). Spomendan Ti slavimo 4. studenoga.
Uzoriti i sveti Karlo Boromejski, molim Te, zagovaraj nas kod Boga da živimo u miru u ovoj našoj Hercegovini i Bosni. Ima nas svakakvih, kao da smo prije Tridenta, neka oprosti Drugi vatikanski! Da se uspješno obnavljamo pameću i srcem. Ima ih smrtno zaraženih. Da se pomire! I smrtno zaraženih od moderne kuge, Bože zakloni, droge i kocke. Da ozdrave! Isprosi nam svima od Boga duševnoga i tjelesnoga zdravlja da u Bosni i Hercegovini opstanemo i svijetlu budućnost doživimo!
———————
Objavljeno: Crkva na kamenu, 11/1994., str. 1; ovdje prilagođeno.
Izvor: Crkva na kamenu
