Kršćanska predaja bilježi pripremno razdoblje za slavlje Uskrsa: korizmu (od latinskoga quadragesima, četrdeset). To je četrdeset dana tijekom kojih kršćani provode osobito tri biblijska djela koja je već prakticirao židovski narod: molitvu, post i milostinju. U stvarnosti, to su djela namijenjena obilježavanju redovitoga vjernikova života, ali tijekom korizme dobivaju posebnu vrijednost; osmišljena su tako da sjećanje na Isusovu smrt i uskrsnuće nije samo sjećanje, nego se živi u nadnaravnom okružju vjere.
U ovom sadašnjem dobu tamnjenja kršćanske kulture, naviještanje Crkve obasjava ta korizmena djela i ona se projiciraju na život svijet s novom vrijednošću. Doista, kršćansko iskustvo korizme usmjereno je k ponovnu otkrivanju značenja Otkupljenja. Gubitak smisla Otkupljenja i njegove nužnosti dovodi do gubitka smisla Stvaranja. Činjenica da je Bog stvorio čovjeka i da ga je Krist otkupio omogućuje prepoznati zbilju grijeha. Svetopisamsko izvješće o podrijetlu čovječanstva objašnjava događaje koji suprotstavljaju jedne ljude drugima, jedne narode drugima narodima, događaje koje sredstva priopćavanja bilježe bez otkrivanja njihova dubljega smisla i stvarnosti njihova podrijetla. Bit će korisno ponovo pregledati korizmena djela, uzimajući u obzir njihovu vrijednost u razumijevanju povijesti, korijena sadašnjosti i kulture narodā.
Molitva je, prije svega, ljudska stvarnost u kojoj se prepoznaje čovjekovo biće, koje je Bog stvorio i Krist otkupio. Sveti Augustin u prvim poglavljima svojih Ispovijesti ocrtava početke molitve kao ljudske vrjednote u životima dojenčadi, zatim djece, a konačno i odraslih u njihovu odnosu s Bogom, u kojem se otkriva prava narav ljudskoga bića. Molitva veže čovjeka s Bogom i otkriva mu tko je on sȃm. Jedan od glavnih uzroka ljudskih sukoba jest taj što čovjek vjeruje da je bog.
Post se u osnovi ne sastoji u uskraćivanju hrane, nego prije svega u uskraćivanju poroka; on usmjerava čovjeka u odnosu prema sebi, stavljajući na pravo mjesto različite dimenzije koje ga čine. Riječ lemozina dolazi od grčke riječi ἐλεημοσύνη/eleēmosýnē, ‘sažaljenje’, ‘milosrđe’, ‘dobrotvorni prilog’, i jednostavno se prevodi kao ‘milostinja’. To je ono što nedostaje u današnjoj kulturi; isključivanje milosrđa poglaviti je uzrok sukobā koje sredstva priopćavanja bilježe, a ne mogu izraziti njihov smisao.
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.vjeraidjela.com/
