NOVI TRAVNIK – I ovogodišnji IV. okrugli stol Zaklade ljudsko bratstvo i sestrinstvo, s temom Kultura ljudskog bratstva i sestrinstva u društvu, održan je u Novom Travniku 13. svibnja t. g. Skup je okupio ugledne predavače, brojne goste i domaće medije. Uz predsjednika zaklade akad. msgr. Franju Topića i suradnike, akademskom stolu nazočili su brojni uglednici iz vjerskih, javnih, zdravstvenih i kulturnih djelatnosti. Poslije uvodne najave programa te pozdrava gostiju i predstavljanja agende i predavača, pravi zalet i dinamičnost susretu potkrijepilo je predavanje msgr. dr. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa u miru. Na temelju Rogersove psihološke proplazme: empatija, respekt i autentičnost, nadbiskup je predstavio religije kao društvene osnovice u zauzimanju za dobro i natjecanja u dobru. Prigodno je i vrlo uspješno uklopio Andrićevu romanopisnu misao istočovječnosti kao zaglavak u kulturi, dijalogu, slušanju, iskrenosti, prihvaćanju i zajedništvu. Drugi govornik bio je dr. Aziz ef. Hasanović, muftija zagrebački i predsjednik Mešihata islamske zajednice u RH. Uvjerljivo, spretno i znalački besjedio je o zajedničkom ljudskom podrijetlu i nadnacionalnom bratstvu, vezujući ga uz aktualnu zakladu kao tip i egzemplar u provedbi i obrani zajedničkog bratstva. Dr. Dragan Đukanović, redoviti profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, iznio je svoje viđenje ljudskog bratstva u triptihu mosto-gradnje, regio-gradnje i optimizma, potkrjepljujući sve tri teze sviješću zajedničkog europskog identiteta. Dr. Marija Šerić, znanstvena djelatnica na pedagoško-didaktičnoj i etičko-socijalnoj platformi, govorila je o osnovnom međureligijskom dokumentu ljudskoga bratstva kao o mogućnosti stvaranja izobraznog sustava bratstva i sestrinstva kroz školske institucije jer je ljudsko bratstvo obrazovno relevantno. Gosp. Strajo Krsmanović, predsjednik umjetničke galerije BiH govorio je o svojem iskustvu ratnog siročeta srpske nacionalnosti kojega je odgojila hodžinica, a koja je i sama ostala udovica. Iz kaosa srpsko-bošnjačkih sukoba niknulo je sjeme oprosta i dobra između unesrećenog pravoslavca i ucviljene muslimanke. U toj perspektivi nadrastanja mržnje i sijanja oprosta precizirao je teoriju apoteoze, koja poput umjetničke galerije sa 6500 različitih djela multi religiozne i multinacionalne autorske provenijencije može osigurati veliki ljudski pomak u bratstvu i sestrinstvu. Gosp. Vladimir Anderle, predsjednik hebrejskog kulturno-povijesnog i humanitarnog društva La benevolencija u Sarajevu, istaknuo je diskrepanciju između tehnologije i međuljudskih odnosa, grasirajući kulturu mira kao civilizacijsku nužnost te slaganje ili ne slaganje bez mržnje, zaključivši parolom: Više suradnje manje podjela! Posljednje predavanje održao je dr. Oliver Jurišić, profesor filozofije na KBF-u UNSA. U svome diskursu obradio je temu ljudskog bića kao subjekta „baze podataka, algoritama i resursa“ pa je pritom podcrtao kako se ljudsko biće, ukoliko nije osoba – tijelo – lice – duh svodi na onu Ovidijevu ignoti nulla cupido (tko ne zna, taj i ne želi). Višesatno popodnevno druženje trajalo je uz pomno slušanje, konstruktivnu diskusiju i zaključak da bosansko-hercegovačko ostvarenje bratstva i sestrinstva može biti izvedivo ako svi dobrohotni i plemeniti građani upru u zajednička kola četverokotača snošljivosti, suradnje, napretka i mira.
dt
Izvor: Crkva na kamenu
