Bog ima srce - Crkva na kamenu

Nastavljamo tjedno druženje s Josephom Ratzingerom kroz njegovu knjigu Uvod u kršćanstvo. U ovom prikazu riječ je Bogu kao apsolutnoj ljubavi i istini. “Antička filozofija religiju je promatrala kao životni poredak, a ne kao istinu.”[1] Autor citira velikoga kršćanskog pisca Tertulijana (160.-220.) koji kaže: “Krist se nazvao istinom, a ne običajem”.[2] Zatim Ratzinger nastavlja. “Kršćanstvo se odlučno postavilo na stranu istine i tako se odreklo predodžbe o religiji koja se zadovoljava time da bude ustroj ceremonija.”[3] Iako su mnogi klasični filozofi došli do spoznaje postojanja jednoga Boga, “Bog Filozofa nije imao religiozne vrijednosti”.[4] “Bog nije bezosjećajna geometrija svemira, nije neutralna pravednost koja bi bez srca i afekata stajala nad stvorovima. Naprotiv, on ima srce.”[5] Bog je toliko velik da ga ne može obuhvatiti ni cijeli svemir, a ipak je i u onom najmanjem. To Ratzinger izriče ovako: “Ne bivati ispunjen ni najvećim, a biti i u onom najmanjem – to je božanski.”[6] “Bit kršćanske slike o Bogu: napetost između apsolutne moći i apsolutne ljubavi.”[7] “Pravo značenje “svemoći”, “sveopćeg gospodstva” biva kršćanski jasno tek uz jaslice i križ.”[8] “Najviša se moć pokazuje u tom što je dovoljno spremna da se potpuno odrekne svake moći.”[9] Kada sam pročitao ovu rečenicu, povezao sam je s povlačenjem Benedikta XVI. (J. Ratzingera) iz papinske službe, postavši tako papa emeritus. “Vjera u jednom specifičnom smislu znači opredjeljenje za istinu.”[10] Ratzinger sada citira Einsteina: “U prirodnoj zakonitosti ‘očituje se tako silan um da sve ono što je unutar ljudskog mišljenja i reda smisleno, nasuprot njemu znači posvema ništetni odbljesak’. Naše je mišljenje zapravo samo premišljanje već osmišljene stvarnosti.”[11] “Einstein uporno zabacuje osobni pojam Boga.”[12] Govoreći o Bogu Stvoritelju, autor kaže: “Stvaranje nije obrtnik, nego stvaralački duh, stvaralačko mišljenje.”[13] “Na čelu stoji sloboda koja misli i misleći stvara druge slobode.”[14] Nekada je ljudsko promišljanje o slobodi vrlo čudno. Svi se bore za slobodu, u svakom pogledu, a onda kada se ta sloboda zlorabi, kada netko učini nešto strašno, obično čujemo: Kako je to Bog mogao dopustiti? Znači, nekada jesmo, a nekada nismo za slobodu. Autor u prethodnoj rečenici jasno kaže kako je Bog apsolutna sloboda i iz te njegove slobode proizlazi naša sloboda. “Vrhunska stvarnost svijeta nije kozmička nužnost, nego sloboda.”[15] “Svijet je moguće shvatiti samo kao neshvatljiv svijet.”[16] “Svijet se nikada ne može potpuno svesti na matematičku logiku.”[17]