Bog, vjera i čovjek - Crkva na kamenu

Nastavljamo s objavljivanjem izabranih misli Josepha Ratzingera iz knjige Uvod u kršćanstvo. “Kršćanin u čovjeku ne gleda individuum, nego osobu.”[1] “Osoba je nešto više no što je individuum.”[2] “Kršćanska teologija mora biti svjesnija svojih granica. Područje gdje je želja za izravnim i odveć točnim poznavanjem kobna ludost. Priznanje neznanja znači pravo znanje.”[3] Kako je samo ovo poučno za uznosita čovjeka! “Ljubav je uvijek ‘mysterium’. A sama Ljubav – nestvoreni, vječni Bog – mora stoga biti tajna u najvećoj mjeri.”[4] “Bog je onakav kakvim se pokazuje.”[5] Ali problem je u našim očima: imamo li “dioptriju”, imamo li “cilindar”, jesmo li “kratkovidni”, možda “dalekovidni”, teško se fokusiramo na bitno. “O Bogu možemo pravo govoriti samo onda ako se odreknemo htijenja da ga shvatimo.”[6] “U odgovoru je uvijek prisutan dio pitanja i dio samoga onoga koji pita.”[7] Čovjek kroz postavljanje pitanja mnogo govori o sebi. “Onaj tko pokušava biti samo promatrač ne dolazi ni do kakva iskustva. Stvarnost ‘Bog’ pruža se tek pogledu onoga tko se upušta u eksperiment s Bogom – eksperiment koji nazivamo vjerom.”[8] “Čovjekova nemoć da vjeruje proizlazi iz strasti.”[9] “Sam se Bog upustio i ušao u eksperiment kao čovjek.”[10] “Osoba u apsolutnoj jednini ne postoji.”[11] “Govoreći o Bogu postaje očito što je čovjek.”[12] “Moderna teologija odvraća od Krista a pribjegava Isusu.”[13] “Neki misle: Ostavimo propovijedanog Krista, predmet vjerovanja koje razdvaja, a vratimo se Isusu koji propovijeda, pozivu na moć ljubavi.”[14] “Isus postoji samo kao Krist, a Krist samo u Isusu.”[15] “Riječ Krist nije značila ime, to je oznaka za ono što Isus jest.”[16] “Kod Isusa nije moguće razlikovati službu i osobu.”[17] “Vjera koja nije ljubav, ni u kom slučaju nije prava kršćanska vjera.”[18] “Riječ nikada ne stoji sama u sebi, nego od nekoga dolazi i postoji zato da se čuje, dakle tako što je upravljena drugomu.”[19] “Kršćanska se vjera ne odnosi na ideje, nego na osobu.”[20] “Isus nije radi sebe poslao druge u smrt, nego je pošao u smrt radi drugih.”[21] “Kao Kralj on je Sluga, a kao sluga Božji on je Kralj.”[22] “Čovjek može beskrajno uvrijediti, ali ne može pružiti beskrajnu zadovoljštinu.”[23]