Čovjek je pozvan čuvati sliku Božju

Nastavljamo s knjigom Isus iz Nazareta, Prvi dio. “Nakon iskustava totalitarnih režima, nakon brutalna načina na koji su gazili ljude, ismijavali slabe, zatvarali ih i tukli, ponovo razumijemo one koji gladuju i žeđaju za pravednošću.”[1] Pravda je uvijek i posvuda ugrožena. To često i ne opažamo. Znamo, totalitarni režimi pravdu su brutalno gazili, ali ona se gazi u svakom društvenom sustavu kao i u međusobnim odnosima pojedinaca. “Naočigled zloporabe ekonomske moći, naočigled okrutnosti kapitalizma, koji čovjeka spušta na razinu robe, postali smo svjesni opasnosti bogatstva.”[2] Nekada nam se kapitalizam predstavljao kao “rajsko stanje”, ali sada uočavamo svu njegovu okrutnost. “Pravi ‘moral’ kršćanstva je ljubav.”[3] Kada bi svijet živio po zapovijedima ljubavi, sve bi bilo drukčije. “Držim krajnje zabrinjavajućim to što moderni liturgičari ponovo hoće odgurnuti ustranu socijalnu funkciju nedjelje.”[4] Za normalno funkcioniranje obitelji, a onda i društva vrlo je važno obiteljsko druženje, a nedjelja je zapravo “obiteljski blagdan”. “Sloboda za univerzalnost, a time i za ispravnu svjetovnost države, preokrenuta je u apsolutnu profanost – u ‘laicizam’ – za koji su zaborav Boga i isključiva navezanost na uspjeh postali konstitutivni.”[5] Mnogi miješaju pojmove “laička država” i “laicizam”. Svjetovna, laička država kršćanima je sasvim prihvatljiva, ali laicizam – nikako, jer pojam laicizam zapravo isključuje Boga i religiju iz društvenih zbivanja. Vjera se prema tomu smatra čisto privatnim pitanjem. “Čovjeka se može shvatiti samo polazeći od Boga i samo ako živi u odnosu s Bogom, njegov će život biti pravilan. A Bog nije neki daleki i nepoznati stranac. U Isusu On nam pokazuje svoje lice.”[6] “Molitva ne smije biti pokazivanje pred ljudima; ona zahtijeva diskreciju koja je bitna za odnos ljubavi.”[7] “Najpozorniji smo kada Boga molimo za nešto potaknuti osobnom mukom ili kada mu radosna srca zahvaljujemo za dobro koje nam je udijelio.”[8] “U molitvenim obrascima upoznajemo Boga i upoznajemo sami sebe.”[9] “Mi nismo već gotova Božja djeca, nego to po sve dubljemu zajedništvu s Isusom želimo sve više postajati i bivati.”[10] Naš je život proces u kojemu trebamo rasti, napredovati i izgrađivati se, prije svega duhovno. “Adam, slušajući riječi zmije, sam hoće biti bog, i Bog mu više nije potreban.”[11] Današnji čovjek misli da je sam stupio na Božje prijestolje. Ima bogatstvo, razvijenu tehnologiju i znanost. Smatra, ima moć, a to je odlika Božja. Ne, prvotna i najveća odlika Božja jest ljubav. Bog je ljubav! Zaključak je jasan: Onaj tko u srcu ljubavi nema, nije se ni približio Božjem prijestolju. Sve je drugo ispraznost. “‘Majka’ je u Bibliji slika, a ne naziv za Boga. Bog nije ni muškarac ni žena, nego upravo Bog, Stvoritelj muškarca i žene.”[12] Kako nam samo u svjetlu ove rečenice izgledaju bezvrijedna i jadna razmišljanja nekih ljevičarskih pokreta i udruga u hrvatskome društvu. “Nebo označava onu drugu Božju visinu iz koje svi mi dolazimo i prema kojoj svi trebamo ići.”[13] “Boga u stvarnu i istinskome smislu nema u množini. Bog je po svojoj biti samo jedan.”[14] “Ono što je započelo u gorućemu grmu u Sinajskoj pustinji, dovršava se u gorućemu grmu križa.”[15] “Božje ime možemo prisvojiti za vlastite ciljeve i tako obeščastiti Božju sliku. Što se više daje u naše ruke, to više možemo potamniti njegovo svjetlo. Što nam je bliži, to ga više naša zloporaba može učiniti neprepoznatljivim.”[16] Na žalost, svjedoci smo kako se često Božje ime pokušava iskoristiti za prizemne, ovosvjetske ciljeve.