Istina i danas mnogima smeta

Nastavljamo s knjigom Isus iz Nazareta, Drugi dio. “Što je istina? Ovo pitanje nije samo Pilat odgurnuo kao nerješivo i za njegovu zadaću nepraktično. I danas ga se u političkoj raspravi, kao i u raspravi oko oblikovanja prava, uglavnom smatra nečim što smeta.”[1] Sve se više uvjeravamo kako politika i istina ne idu zajedno. Isto tako nam je jasno da pravo i pravda često ne stanuju pod istim krovom, pa se onda pravo i istina ponekada nađu na različitim kolosijecima. “‘Otkupljenje’ se u punu smislu može sastojati samo u tome da se spozna istina. A ona se spoznaje kada se spoznaje Boga.”[2] Čovjek je otkupljen kada je slobodan, a slobodan čovjek jest onaj tko pristaje uz istinu, pa makar se nalazio iza rešetaka. Istina nema cijenu, kao što ni Bog, koji je sama istina, nema cijenu. “Istina je naizvan krajnje nemoćna u svijetu, kao što je i Krist po mjerilima svijeta nemoćan: on nema četa. Biva razapet. Ali upravo tako, u potpunoj odsutnosti moći, on je moćan i samo tako istina uvijek iznova postaje moć.”[3] Ljudi često brkaju pojmove moć i nemoć, pa moćnim često smatraju onoga tko ima silu bilo koje vrste, ali zapravo moćan je onaj čovjek koji se oboružao istinom. “Isus je usred svoje muke slika nade: Bog je na strani onih koji trpe.”[4] Dosljedno tomu, Istina je na strani onih koji trpe. “Pilatu je mir bio važniji od pravednosti. (…) Jeruzalem je ostao miran. Ali da se mir u konačnici ne može uspostaviti protiv istine, pokazat će se kasnije.”[5] Religiozni i civilni moćnici, zajedno s razjarenom svjetinom, mislili su kada su razapeli Isusa da su izvojevali pobjedu i sačuvali mir, ali sve se završilo drukčije nego su oni isplanirali: Isus je uskrsnuo, a Jeruzalem je kasnije bio razoren. Borci protiv Boga i Istine u konačnici uvijek ostaju gubitnici, pa makar prividno izgledalo drukčije. “Razdiranje hramske zavjese istodobno znači da je sada otvoren pristup Bogu.”[6] “Isusovo je uskrsnuće bilo prodor u posve nov način života.”[7] “Isusova je smrt drukčije vrste: ona ne proizlazi iz čovjekove preuzetnosti, nego iz Božje poniznosti.”[8] “Svako je blagovanje borba protiv smrti – način održanja života.”[9] Euharistija je način održanja Života. “Istina je da uskrsnuće nije povijesni događaj iste vrste kao Isusovo rođenje ili raspeće. Ono je nešto novo, nova vrsta događanja.”[10] “Uskrsnuće ide iznad povijesti, ali je u njoj ostavilo svoj trag.”[11] “Bog se ne nalazi u jednomu prostoru pored drugih prostora. (…) Njegova prisutnost nije prostorna nego upravo božanska. ‘Sjediti s desne Bogu’ znači udioništvo u ovoj Božjoj moći nad prostorom.”[12] “Isus blagoslivljajući odlazi i u blagoslovu ostaje.”[13]