Pouke i misli velikoga Ratzingera

Komu je zemlja jedino nebo, zemlju pretvara u pakao

Još se družimo s knjigom Gledati Probodenoga. “Kuća, obitelj, jest bedem života.”[1] Kako onda nazvati rušitelje obitelji nego neprijateljima ljudskoga roda! A ti isti hvale se nekakvim humanizmom i naprednjaštvom. Izokrenute vrijednosti. “Crkva je novi grad kao Isusova obitelj, kao živi Jeruzalem.”[2] Bez obzira na mane svakoga pojedinca unutar te velike obitelji, Crkva ostaje božanska institucija pa je zbog toga i sveta ustanova. “Zamjećujemo kako se usred napredna društva, koje misli da sve zna i sve može, podižu iskonske sile kaosa.”[3] Nitko ne može zanijekati tehnički napredak u današnjemu svijetu, ali je također neosporno da čovjek danas nazaduje u raznim pitanjima. Upitan je čak i napredak kulture kao takve, a o duhovnim, vječnim vrijednostima da i ne govorimo. Tko su te sile kojima odgovara kaos? Neprijatelj ljudskoga roda “po noći” na područje zasijano pšenicom sije kukolj. “Novac, tehnika i organizacijske sposobnosti sami po sebi ne mogu odagnati ovaj kaos.”[4] Štoviše, čini se da su upravo novac, tehnika i organizacijske sposobnosti sredstva kojima se stvara kaos. “Blagdan Pashe, koji je od nomada preko Izraela došao do nas zahvaljujući Kristu, u najdubljemu smislu ima i eminentno političko značenje. Kao narodu, ovdje u Europi, ponovo nam je potreban povratak našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju.”[5] Čovjek je i duhovno biće. Zanemariti ili nijekati duhovnu čovjekovu dimenziju znači uništiti to najsavršenije Božje stvorenje. “Komu je zemlja jedino nebo, zemlju pretvara u pakao, jer od nje čini ono što ona ne može biti.”[6] Isusovim dolaskom nebo je došlo na zemlju, ali to ne znači da je zemlja postala jedino nebo, jer vječno kraljevstvo Oca Nebeskoga nikada proći ne će. “Dubok sadržaj Uskrsa puno teže shvaćamo nego sadržaj Božića.”[7] Draže nam je slaviti rođenje nego razapinjanje, ali do neba nema drugoga puta nego preko Kristove, ali i naše osobne Kalvarije. “Svijet živi od onoga koji se žrtvuje.”[8] Sve što je čovjek na ovoj zemlji stvorio plod je njegove žrtve, jer ništa dobro i korisno ne možemo učiniti bez napora i žrtve. “Ivan Pavao II.: ‘Prvo i temeljno od svih čovjekovih prava jest pravo na Boga.’ Bez ovoga temeljnoga prava, koje je istodobno i pravo na istinu, ostala su ljudska prava nedovoljna.”[9] Bog je jedina apsolutna istina. Svakodnevno vidimo kako “ljudska istina” zapravo nije ništa drugo nego laž. “Duboka tama i otuđenje našega vremena upravo je u tomu da mi imamo još samo vještine, ali više ne znamo čemu nam zapravo služe, da od pusta znanja više nismo u stanju vjerovati u istinu i vidjeti je, više ne znamo što je zapravo cjelina.”[10] Neka vještina ne može biti sama sebi svrhom. Ako nas ona ne vodi nekom cilju, ničemu nam ne koristi. “Ako čovjek nema istinu, nego samo vještine, tada je otuđen čovjek.”[11] “Čovjek koji je ostavljen bez istine, izgubio je svoje vlastito dostojanstvo.”[12] “Nekako smo nejasno čuli da su sve religije nastale na povijestan način, jedna ovako, a druga drukčije. […] Na taj način iz kršćanske vjere brišemo odlučujuću rečenicu koju nam je izrekao Krist: ‘Ja sam Istina’ – a zbog toga i Put i Život.”[13] Znači, nisu sve religije iste, jer samo jedna je zasnovana na Istini. “Ako ne postoji istina, onda je sve drugo proizvoljnost.”[14] Dijelovi čovječanstva udaljili su se od Boga, od Istine, zato je toliko proizvoljnosti u svijetu, a proizvoljnost rađa laž i nepravdu. Laž i nepravda ne mogu uroditi mirom. Istina, pravda i mir funkcioniraju jedino zajedno. “Jean-Paul Sartre je u svome komadu Iza zatvorenih vrata čovjeka prikazao kao biće koje je beznadno zarobljeno. Svoju žalosnu sliku čovjeka sažimlje riječima: ‘Pakao, to su drugi’. […] No, Krist nam kaže: Ja sam tvoj Bog, postao sam tvoj sin. Iziđi! I sada vrijedi upravo obrnuto: nebo, to su drugi.”[15]

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Gledati Probodenoga, Verbum, Split, 2008., str. 111.

[2] Isto, str. 113.

[3] Isto, str. 114.

[4] Isto.

[5] Isto.

[6] Isto, str. 117.

[7] Isto, str. 120.

[8] Isto, str. 124.

[9] Isto, str. 136.

[10] Isto.

[11] Isto.

[12] Isto, str. 137.

[13] Isto, str. 138.

[14] Isto.

[15] Isto, str. 139.

Izvor: Crkva na kamenu