Očita je neodjeljivost Crkve i euharistije

Prelazimo na knjigu Gledati Probodenoga. “Crkva se rađa u molitvi u kojoj se Isus predaje Ocu, a Otac sve predaje Sinu.”[1] “Sav govor o Kristu – kristologija – nije ništa drugo do izlaganje njegove molitve: čitava je Isusova osoba sadržana u njegovoj molitvi.”[2] “Isus je umro moleći.”[3] “Tajna euharistije dolazi s križa.”[4] “Nerazdvojna je povezanost Posljednje večere i Isusove smrti.”[5] “Temeljni čin religije je molitva.”[6] “Nitko ne može vlastitom snagom izgraditi most prema beskonačnome.”[7] Ljudskom stvoru potrebna je milost Božja. “Nijedna oštrina duha nije dovoljna da posve sigurno spozna tko je Bog.”[8] Onaj tko ne prihvaća objavu Boga, teško će spoznati tko je Bog. “Oslobođenje čovjeka bez pobožanstvenjenja postaje prijevara čovjeka i njegove želje koja teži za neograničenim.”[9] U povijesti su se pojavljivali pojedinci, pa onda filozofski sustavi i na kraju državne strukture koje su pokušavale ponuditi “oslobođenje čovjeka”. Doživjeli smo i na vlastitoj koži tu veliku prijevaru. Komunizam je sebi umislio kako će “osloboditi čovjeka”, a vidjeli smo kako je to završilo. “Isus nije samo označen kao Božji Sin, on to jest.”[10] “Vjera bez uma ne bi bila ljudska, um bez vjere ostaje bez puta i svjetla.”[11] Ratzinger uporno inzistira na činjenici da su vjera i razum nerazdvojni. “Patnja pretpostavlja sposobnost za patnju, pretpostavlja snagu čuvstava.”[12] “Tematika trpećeg Boga proizlazi iz tematike ljubećega Boga.”[13] “Isusova je muka drama Božjega srca.”[14] “Mi smo Petrovi drugovi, ali nismo Petrovo društvo, nego communio samoga Gospodina.”[15] “Pasha je daleko više od gozbe: ona je ljubav do smrti.”[16] “Očita je neodjeljivost Crkve i euharistije.”[17] “Prehrambena sredstva čovjek uzima zbog toga da bi ih tijelo asimiliralo. S euharistijom je posve drukčije: čovjek uzima ovaj kruh da ga taj kruh asimilira.[18] “Euharistija je liječenje naše ljubavi.”[19]