Evo nas s knjigom Mudrost svetih, Poticaji iz života 80 svetaca, Verbum, Split, 2012. Ratzinger citira Erazma Roterdamskoga: “Mišljenja su jeftin izvor sreće. Da bi se dokučila prava bit stvari, pa i kada se radi o stvarima od malena značenja, hoće se mnogo truda” (Pohvala ludosti, XXLV) (str. 18-19). Čovječanstvo danas, kao možda nikada u povijesti, pokušava dobro živjeti bez imalo truda i napora. Možda netko s malo truda i može sebi priskrbiti materijalnu dobit, ali izgraditi se kao čovjek, postati osoba u punom smislu riječi, biti karakter, steći duhovnu čvrstinu to ne ide bez velika truda. A upravo to čovjeka čini čovjekom. “Značajka onoga tko doista ljubi jest da ne želi da se Ljubljenoga vrijeđa” (str. 21). Kako je strašno čuti teške psovke iz usta onih koji sebe predstavljaju kršćanima. Čak su i neka djeca postala teški psovači, a možda su se krizmali tek prije nekoliko dana. “I među svetima susrećemo razmimoilaženja, nesloge, sukobe. To me veoma tješi jer vidimo kako ni sveci nisu ‘pali s neba'” (str. 29). Ako i dođe do nesporazuma, po uzoru na svece, trebamo ih prevladati u ljubavi. “Sveti postajemo ne po činjenici da nikada nismo pogriješili nego po sposobnosti pomirenja i oproštenja” (str. 30). “Isusa se može prihvatiti, slijediti i za njega svjedočiti bez vršenja izvanrednih djela. Izvanredan jest i ostaje sam Isus” (str. 32). Pozvani smo svetom učiniti svoju svakodnevicu i one sitne stvari činiti s ljubavlju. Čovjek je po svojoj prirodi “tražitelj Boga”. Lako ga se može naći. Sve što činimo iz ljubavi u Bogu činimo, jer “Bog je ljubav” (1 Iv 4,8). “Šutnja i kontemplacija: krasan poziv teologu da progovori. Ovo je njegovo poslanje: u brbljanju našega vremena, i svakoga vremena, u inflaciji riječi, uprisutniti bitne riječi. Kroz riječi uprisutniti Riječ, Riječ koja dolazi od Boga, Riječ koja je Bog” (str. 48). Današnji čovjek teško podnosi tišinu, šutnju. To je zato što nije spreman susresti se sa samim sobom i s Bogom. “Gospodin nam uvijek prethodi svojom dobrotom i Gospodnja dobrota uvijek je veća od naših grijeha” (str. 128). Ali za grijeh se treba pokajati. “Isusov je učenik onaj koji je, u iskustvu ljudske slabosti, bio ponizan da zatraži pomoć, kojega je Isus ozdravio i koji Isusa potom izbliza slijedi, postajući svjedokom snage njegove milosrdne ljubavi, koja je jača od grijeha i od smrti” (str. 138). Poniznost rješava mnoge stvari, a oholost upropašćuje i ono što je bilo dobro. “U betlehemskim jaslama već se naslućuje sjena križa” (str. 169). “Vjera pretpostavlja razum i usavršava ga, a razum, osvjetljujući vjeru, nalazi snagu da se uzdigne do spoznaje Boga i duhovnih stvarnosti” (str. 184).
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
