Potrebno je vratiti moralnu snagu u društveni život

Prelazimo na knjigu Kršćanstvo i kriza kultura. “Nakana Duha Svetoga jest naučiti nas kako se dolazi u nebo, a ne kako se nebo kreće.”[1] “Ako je moral izbačen iz prava, onda su vrjednote izbačene iz naših zakona.”[2] Vrjednote su najprije nestale iz ljudskih srdaca, a onda i iz zakona. Praksa je pretočena u teoriju. “Živimo u vremenu velikih opasnosti i velikih mogućnosti za čovjeka i za svijet, u vremenu velike odgovornosti sviju nas.”[3] Čini se da velike mogućnosti ne prati i velika odgovornost. Zato se svijet nalazi u silnim problemima. “Terorizam je novi rat bez granica i bez bojišnica.”[4] Nije sasvim jasno tko protiv koga tu ratuje, te tko i zašto potiče terorizam. “Rast naših mogućnosti ne prati i jednak razvoj naše moralne energije. Moralna snaga nije rasla zajedno s razvojem znanosti, štoviše, čak se umanjila.”[5] U modernom svijetu riječ moral uglavnom se veže za vjeru, odnosno religiju, pa se smiješnima smatraju oni koji govore o moralu u politici, ekonomiji… “Prava i najveća opasnost ovoga trenutka nalazi se upravo u toj neravnoteži između tehničkih mogućnosti i moralne energije. Sigurnost koja nam je potrebna kao pretpostavka naše slobode i našega dostojanstva ne može proizići u konačnici iz tehničkih sustava kontrole, nego samo iz moralne snage čovjeka: tamo gdje nje nema, ili gdje je nedostatna, moć koju čovjek ima sve više će se pretvarati u razarajuću moć.”[6] U čitavoj ljudskoj povijesti nedostajalo je sigurnosti, a to znači nedostajalo je moralne energije. U ovome vremenu silnoga tehničkog napretka, nesigurnost je eskalirala. “Danas postoji novi moralizam čije su ključne riječi pravednost, mir, očuvanje stvorenoga.”[7] Pravednost i mir zasnovani na nejasnom humanizmu, u kojemu se potiskuje moral, nikada u praksi ne će zaživjeti. “Politički moralizam kakav smo doživjeli i kakav još proživljavamo ne samo da ne otvara put obnovi, nego ga blokira.”[8] Političko moraliziranje zapravo je obično blebetanje, kojim se narodu bacaju dimne zavjese i tako ga se drži u “dragovoljnom ropstvu”. “Kršćanstvo nije poteklo iz Europe, ali tu je doživjelo najdjelotvorniji kulturni i intelektualni pečat.”[9] Tužno je danas promatrati nekada kršćansku Europu. “Europa je razvila kulturu koja, na način ranije nepoznat čovječanstvu, isključuje Boga iz javne svijesti.”[10] Nečuveni tehnološki razvitak donio je nečuveno udaljavanje od Boga i nečuveno udaljavanje čovjeka od samoga sebe. “Uskoro se više ne će moći tvrditi, kako uči Katolička Crkva, da homoseksualnost predstavlja objektivan nered u oblikovanju ljudske egzistencije. Činjenicu da je Crkva uvjerena kako nema pravo podijeliti svećenički red ženama neki drže od sada nepomirljivom s duhom europskoga Ustava.”[11] Nepodnošljivo je slušati tvrdnje da je promoviranje toga “nereda ljudske egzistencije” civilizacijsko dostignuće najvećega stupnja. “Nejasna ideologija slobode vodi u dogmatizam koji se sve više pokazuje kao protivan slobodi.”[12] Svaka ideologija oduzima slobodu pa i “ideologija slobode” čovjeku oduzima slobodu. “Ataturk je pokušao na muslimanski teren usaditi laicizam koji je sazrio u kršćanskomu svijetu Europe.”[13] “Religiju ne može nametnuti država.”[14] “Čovjek više ne dopušta nikakvu moralnu instancu izvan svojih računica.”[15] “Prosvjetiteljska filozofija i njoj pripadna kultura nepotpune su. One svjesno režu vlastite povijesne korijene lišavajući se izvorne snage iz koje su proizišle.”[16]