Ostajemo uz knjigu Crkva, Izrael i svjetske religije. “Biblija je nastala tijekom cijele povijesti židovskoga naroda” (str. 37). “Izraelova se povijest pojavljuje u Starome zavjetu kao povijest kršenja saveza” (str. 45). Eto, to je čovjek, nepouzdano stvorenje, ali usprkos svemu, Bog ga i dalje ljubi. “Stari i Novi zavjet nikako se ne mogu strogo odvajati kao dvije različite religije” (str. 46). Krist nije došao dokinuti, nego ispuniti Zakon. “Mȁna je trebala pokazati da čovjek može živjeti samo od Boga” (str. 73). Već je Izraelcima Mȁna postala “bijedno jelo koje se ogadilo njihovim dušama” (Br 21,5). Znači, čovjek nije spreman prihvatiti živjeti samo od Boga. “Čovjek ne živi sam od sebe, nego od Boga. Možemo živjeti od Boga jer Bog živi za nas” (str. 74). “Ljudi koji bi htjeli sve nabaviti, kojima je uvijek malo novca, ljudi koji naposljetku doista uspijevaju imati sve, moći sve, sve sebi priuštiti, koji svojim životom hoće potpuno raspolagati samo za sebe, koji žele biti samo oni sami, oni vjeruju da žive kao Bog: sve je za mene, a ja nisam ni za koga. Ali zapravo, dok misle da su uistinu postali bogovi, njihov život nije ništa drugo do karikatura Boga, jer je postao bijedan, prazan i tužan” (str. 75-76). “Ljubiti jedan drugoga – to znači oponašati Boga” (str. 76). “Religija i moral nisu istovjetni, ali su ipak međusobno nerazdvojno povezani” (str. 85). “Religija se može preokrenuti u ideološku diktaturu. Religija ne može biti podložna praktično-političkoj svrsi, koja potom postaje njezin idol. Čovjek pretvara Boga u služitelja svojih ciljeva i tako obeščašćuje i Boga i sama sebe” (str. 92). Ovoga je bilo uvijek u povijesti, a danas se najjasnije očituje u religijskom fundamentalizmu i fanatizmu nekih religijskih skupina koje idu tako daleko da ubijaju ljude u ime svoje religije, zapravo ideologije. “Siromaštvo je pojavni oblik Božje istine” (str. 99). Siromaštvo nije svrha samo sebi, nego bi moglo i trebalo poslužiti kao put prema Bogu. “Tko očekuje ujedinjenje religija kao rezultat religijskoga dijaloga, može doživjeti samo razočarenje” (str. 100). Ljudi mogu biti “jedno srce i jedna duša” i kada ne žive pod istim krovom. “Susret religija nije moguć odricanjem od istine, nego samo dubljim ulaženjem u nju. Skepticizam ne povezuje. To dvoje samo otvara vrata ideologijama koje potom nastupaju s još većom sigurnošću. Odricanje od istine i uvjerenja ne podižu čovjeka, nego ga izlažu proračunljivosti uspjeha, oduzimaju mu njegovu veličinu” (str. 100). Iskrenim nastupom i pristupom možda ne ćemo doći do istinske ljubavi kao najvišega stupnja suživota, ali ćemo zasigurno doći do međusobna poštovanja, što će nam omogućiti normalan suživot. “Istinu o Bogu nikada ne mogu posve imati u ruci. Pred tom sam istinom uvijek onaj koji uči, koji hodočasti prema njoj putem koji nema kraja” (str. 101). “Religija može oboljeti i može postati fenomen koji uništava. Ona može i treba voditi k istini, ali ona također može čovjeku presjeći put do istine” (str. 101). Ovo je uistinu strašno: Religija kao fenomen koji uništava! Da, na žalost s time je i danas svijet suočen. Tu se izgubila vjera i presječen je put do istine, a ostala je religija kao puki običaj. “Vjera bez religije je nestvarna, njoj pripada i religija, i kršćanska vjera po svojoj biti mora živjeti kao religija” (str. 101). Vjera i religija se nadopunjuju, zato su jedna drugoj životno potrebne. “Misijsko djelovanje i dijalog više ne smiju biti suprotstavljeni oblici, nego se moraju međusobno prožimati. Dijalog nije besciljan i neobvezatan razgovor, nego mu je svrha uvjerenje, pronalaženje istine, inače je bezvrijedan” (str. 102). Dijalog koji bi bio svrha sam sebi, bio bi farsa, gluma, pretvaranje. Istina bi trebala biti cilj ali i sredstvo po kojemu se dolazi do normalna suživota. “Naviještanje nužno mora postati dijaloški proces. Drugomu ne govorimo nešto što mu je posve nepoznato, nego mu otvaramo skrivenu dubinu onoga što je već dodirnuo u svojoj vjeri” (str. 103). Znači, ne možemo nekomu nešto nametati, nego kroz dijalog otkriti istinu.
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
