Na Prvome carigradskom koncilu god. 381. Carigrad je proglašen patrijarhatom. Na Kalcedonskom koncilu 451., u glasovitom 28. kanonu, Carigrad je uspio zadobiti prvenstvo nad svim Crkvama na Istoku i proglasiti se drugim sjedištem u Crkvi, odmah nakon Rima. Papa Leon I. nije odobrio taj 28. kanon. Patrijarh Ivan IV. na saboru god. 586. uspio je sebi i svojim nasljednicima rezervirati ime “ekumenskoga patrijarha”, koje je ostalo do danas. Bartolomej D. Arhondonis jest 271. po redu carigradski ekumenski patrijarh.
U Sloveniji potajno. U srpnju ove 2016. godine patrijarh Bartolomej boravio je u Sloveniji nekoliko dana. Na odmoru. Privatno, gotovo incognito. Nije se javio ni pravoslavnom mitropolitu, Porfiriju Periću, zagrebačko-ljubljanskomu, niti je mitropolit za Patrijarha znao. Stari je običaj i pravilo, od apostolskih vremena i kanona, bez obzira na visoki crkveni bonton, da episkop/biskup domaćin bude obaviješten da mu se na jurisdikcijskom terenu nalazi neki drugi episkop/biskup, pogotovo mitropolit ili Patrijarh.
– Da se Patrijarh tih srpanjskih dana navodno maknuo iz Turske, u kojoj je 16. srpnja buknuo neuspio državni udar, odgovorni niječu.
Ekumenski razgovori u Ljubljani. Tih su dana, potkraj srpnja, vođeni ekumenski razgovori između ljubljanskoga nadbiskupa Stanislava Zorea, ruskoga mitropolita Hilariona Alfejeva, predsjednika Odjeljenja za inozemne poslove, i zagrebačko-ljubljanskoga mitropolita SPC-a Porfirija. Izišlo je i zajedničko priopćenje 29. srpnja 2016.
– Koliko je vijest o dolasku i nazočnosti mitropolita Hilariona, predstavnika Ruske pravoslavne Crkve, koja je bila odbila sudjelovati na Pravoslavnom skupu na Kreti u lipnju ove godine, možda zbunila patrijarha Bartolomeja pa se opredijelio za tajnost i šutnju na tuđemu terenu, ne može se znati. Ali da su i tu, s obzirom na te moskovsko-carigradske odnose, mogli biti neki viši interesi u pitanju, ne treba ni nijekati.
Mitropolitovo priopćenje. Sve bi ostalo u sferi privatnosti i tajnosti da grčka agencija Romfea, 27. srpnja, nije donijela vijest da je patrijarh Bartolomej bio nekoliko dana u Sloveniji, zatim u Francuskoj, gdje je također ostao nekoliko dana, a tu su ga, u Francuskoj, posjetila trojica vladika njegove jurisdikcije. Iz tako formulirane vijesti mogao bi se steći dojam da nitko od SPC-a nije smatrao potrebnim posjetiti Patrijarha u Sloveniji. Međutim, nitko iz Carigradskoga patrijarhata nije obavijestio nikoga u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi o Patrijarhovu boravku u Sloveniji. Zato mitropolit Porfirije 30. srpnja izlazi s priopćenjem na svojoj mitropolijskoj stranici: “Iako nije posrijedi takozvana dijaspora ni kanonski nered koji se u njoj dade zapaziti nego nesporno područje jedne svepravoslavno priznate autokefalne Pravoslavne Crkve, odgovorne osobe i službe Majke Crkve, najsvetije Carigradske Crkve, nisu smatrale shodnim formalno obavijestiti područnoga pastira-predstojnika ili bilo koji organ Srpske pravoslavne Crkve o nazočnosti Svetoga Patrijarha, pa i nakon njegova dolaska. Ovim priopćenjem niti demonstriramo drskost niti tražimo da nam itko polaže računa o svome držanju”, jasan je mitropolit.
Hilarion u Beogradu. Beogradska je Politika 30. kolovoza objavila vijest da je u Beogradu potpisan ugovor između ruskih donatora i SPC-a u vezi s oslikavanjem Hrama sv. Save na Vračaru u Beogradu. Radi se o vrijednosti od oko 4 milijuna eura. Sudionik je bio i Hilarion, volokolamski mitropolit, koji je cijelo vrijeme računao da će se SPC prikloniti stajalištu Rusije s obzirom na Svepravoslavno vijećanje na Kreti.
– SPC vješto je vagala nelaku ulogu: s Carigradom duhovno činiti, a s Moskvom materijalno ne propuštati!
Iznenadna gesta Patrijarhova. Na poziv Srpske pravoslavne Crkve, poslan još prošloga svibnja na razne adrese sestrinskih pravoslavnih Crkava o slavlju u Jasenovcu i blagoslovu obnovljena vladičanskoga dvora u Pakracu, slavlju zakazanu za 10. rujna, najednom, tj. tjedan dana prije same svečanosti, točnije 3. rujna, vijest na portalu SPC-a da Patrijarh dolazi u službeni posjet Republici Hrvatskoj, i Srpskoj pravoslavnoj Crkvi u Hrvatskoj. Neuobičajena najava. Mitropolit Porfirije daje izjavu: “da Svesveti patrijarh Bartolomej dobro poznaje prilike u Hrvatskoj i stoga za pravoslavne Srbe predstavlja najveću radost što su prvi put u dosadašnjoj povijesti u prilici da budu domaćini prvom čovjeku Pravoslavlja”.
– Patrijarh izišao iz tajnosti. Nastala izvrsna atmosfera. U šest dana najavljuje se i međunarodni skup o Holokaustu. Vjerojatno za to postoje valjani razlozi, koji javnosti nisu dostupni.
Patrijarhove aluzije? U uvodnoj besjedi na Međunarodnom znanstvenom simpoziju u Zagrebu, 9. rujna, pripremljenu u manje od tjedan dana, patrijarh je Bartolomej “osudio samozadovoljstvo ljudi koji su ‘moralno odgovorno’ – iako nisu uzeli oružje u ruke – odabrali šutjeti o zločinima nad drugim narodom i u tom smislu snose odgovornost”, prenosi istoga dana portal SPC-a. Samozadovoljstvo. Ljudi. Crkveni? Moralno odgovorno odabrali šutnju? Nisu se, doduše, latili oružja. Šute o zločinima nad drugim narodom. Snose odgovornost. Na koga se konkretno odnose te riječi Bartolomejeve?
– Obično se sa srpsko-pravoslavne strane optužuje blaženoga Alojzija Stepinca zbog navodne šutnje o zločinima nad Srbima. Crkva na kamenu pisala je kako je srpski patrijarh Irinej u vezi s tom problematikom izjavio u srpnju 2014.: “Imamo neke informacije da mu je [Papi] ekumenski patrijarh Bartolomej svratio pozornost na naš stav i da se o tome razmišlja u Vatikanu” (Cnak, 8-9/2014., str. 31-32). Podosta vremena nakon toga slijedila je vijest u Cnak-u: “Postoje informacije da je patrijarh Bartolomej u prvom susretu prošle godine rekao Svetom Ocu da bude ‘oprezan’ s obzirom na Stepinčevu kanonizaciju, a kada su se susreli drugi put, u Carigradu, 30. studenoga 2014., Patrijarh je rekao Papi da on ne vidi nikakvih smetnji za Stepinčevu kanonizaciju” (Cnak, 7/2015., str. 31). Prema tomu, ne bi se ta Patrijarhova aluzija odnosila na blaženoga Stepinca.
Patrijarhov govor u Jasenovcu. Patrijarh je u svome govoru pod sv. bogoslužjem u Jasenovcu pozvao Srbe da “idu putem svojih očeva, junaka i svetaca. Samo ćete tako zadobiti vijenac slave kakav nosi nebrojeno mnoštvo jasenovačkih žrtava nacističkog totalitarizma iz Drugoga svjetskog rata”, doslovno prenosi Patrijarhove riječi službeni portal SPC-a, 11. rujna. “Nebrojeno mnoštvo”, kao u Apokalipsi (vidi: 7,9), i širega “nacističkog totalitarizma”, a ne uskoga domaćeg naci-fašizma!
Međutim, drugi novinari, koji su također bili nazočni Patrijarhovu govoru u Jasenovcu, čuli su nešto drukčije riječi: Zagrebačka Hina prenosi: “Carigradski patrijarh Bartolomej I. rekao je u Jasenovcu da su u tom ustaškom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata stradale stotine tisuća Srba, a u pravoslavnoj liturgiji spomenuto je oko 700.000 srpskih žrtava.” Tako su prenijeli i neki hrvatski i srbijanski portali.
– Nebrojeno mnoštvo? Stotine tisuća? 700.000 srpskih žrtava?
Kolinda korigira Bartolomeja. U susretu s patrijarhom Bartolomejem u Zagrebu istoga dana, nakon Jasenovca, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović rekla je svomu sugovorniku koji je došao u službeni pohod Republici Hrvatskoj: “Treba učiti od povijesti, ali gledati u budućnost i zato nisu dobre manipulacije s brojkama žrtava koje su se i danas mogle čuti u Jasenovcu”! Jasno neslaganje i jasno upozorenje Patrijarhu koji se dao uvući u manipulacije s brojkama, stotinama tisuća! Je li mu to trebalo?
Mitropolit Porfirije, unatoč svim tim manipulacijama, iskakivanjima, igri brojkama, s obzirom na Patrijarhov posjet Hrvatskoj, optimistično kaže: “Čini mi se da može utjecati i na bolje razumijevanje Srba i Hrvata, pravoslavnih i katolika, a da u nekom smislu može pridonijeti i makar za malo poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske”, donosi portal SPC-a, 11. rujna 2016.
Iz govora biskupa Škvorčevića. Nakon blagoslova djelomično obnovljena eparhijskog doma u Pakracu za objedom Patrijarh je uručio požeškomu biskupu Antunu Škvorčeviću prsni križ. A, nakon objeda, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović dao je požeškomu biskupu također prsni križ, repliku velikoga križa sv. Ivana Vladimira, koji je postavljen na brdo iznad sabornoga hrama u Pakracu. U svome odgovoru biskup je istaknuo: “No, ovaj križ nas ujedno potiče da ne ostanemo ravnodušni pred činjenicom da su i na našim prostorima pojedinci i skupine zloupotrebljavali križ za vlastite interese kad su ubijali nedužne ljude, rušili svetinje, žalili žrtve samo svoga naroda, prešućivali žrtve drugog naroda i vjere, manipulirali brojem ubijenih”, objavljeno je na portalu Požeške biskupije, 11. rujna.
– Naravno, ne mogu nikakve manipulacije, poluistine, neistine, laži, klevetničke vratolomije bilo s čije strane, pridonijeti nikakvu boljitku odnosa među ljudima, narodima, pogotovo ne među kršćanima. Nije ništa ekumenizmu tako strano kao onaj “lažni irenizam” koji šteti čistoći vjere te zatamnjuje njezin pravi i siguran smisao, upozorava Dekret o ekumenizmu (UR, 11) u prvom redu nas katolike, a vrijedi jednako i za pravoslavne. Ne može se kuća ekumenizma graditi na pijesku lažnih brojki, lažnih tvrdnji i ponavljanja, lažnih riječi i gesta, makar izlazile iz usta najviših crkvenodostojnika! Pravilo je apostola Pavla: “Istinujući u ljubavi” (Ef 4,15). Ondje gdje se istina gazi, pogažena je, razumije se, i ljubav. Na pogaženoj istini i ljubavi ne može se graditi pravi ekumenizam, nego “lažni irenizam”, koji je posve tuđ autentičnu ekumenizmu. I osuđen na propast! I takav irenizam, lažno pomirbenjaštvo, kršćanima ne koristi! Ni katolicima ni pravoslavcima. Hoćemo na stol istinu, kakva god bila, a ne manipulacije pa ni one najmanje! Želimo istinovati u kršćanskoj ljubavi, a ne lažno irenizirati! Samo ćemo tako liječiti sveukupnu kršćansku ranjenu ekumenu.
Izvor: Crkva na kamenu
