Da bi u kući bio mir, njezini žitelji trebaju biti zadovoljni, a da bi bili zadovoljni potrebno je osigurati nekoliko uvjeta, među kojima je prije svega PRAVDA, a ona je zasnovana na ISTINI. U današnjoj BiH mnogo je toga zasnovano na neistini, pa je logično da pravde nema nigdje na vidiku. Eto, zato nije mirna Bosna, a s njom ni Hercegovina. Sjeme razdora i netrpeljivosti ovdje je davno, davno posijano. Plodove te opake sjetve danas žanjemo. I što je još gore, i danas mnogi dosijavaju loše sjeme (kukolj) po ravnicama i planinama ovih jadnih zemalja (zemljice Bosne i Humskoga kneštva). Ovdje se povijest više ne iskrivljuje, jer se nema što iskriviti. Ovdje povijest ne postoji, jer su neistina, obmana i mitovi preuzeli mjesto povijesti. Znači, ovdje se iluzija smatra nečim najrealnijim. Jadne države, jadnih naroda, jadne prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Nekada je povijest bila časna humanistička znanost, a danas se poviješću bavi gotovo svatko, pa je zato ovu plemenitu znanost bilo moguće pretvoriti u čistu mitologiju. Ali ne samo to, ova je znanost (na opće zaprepaštenje) pretvorena u unosnu gospodarsku granu. Od prodaje neistina, obmana i mitova danas ovdje mnogi žive “na visokoj nozi”. Bosanski muslimanski čelnik ovih dana Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu naziva takozvanom, a i ostali mediji, prenoseći njegov potpuno neprihvatljiv govor, ponavljaju isto. Iz ovoga slijedi da su se dva ostala naroda u BiH mogli organizirati i negdje braniti, a negdje napadati, samo se Hrvati nisu smjeli braniti, pa je njihova Republika takozvana, a eto, one druge dvije nisu takozvane, nego prave. Jesu li onda i Hrvati u BiH takozvani? Vjerojatno! Za toga muslimanskoga čelnika “obilježavanje godišnjice tzv. Herceg Bosne kretanje je unazad”. S druge strane organizirani “marš na Bobovac” sa zastavama ratne muslimanske republike BiH za te dužnosnike nije samo veliki iskorak za budućnost BiH nego je to “mali korak za čovjeka, a veliki korak za čovječanstvo”, sličan onomu kada je astronaut Neil Armstrong nogom stupio na Mjesec. Usput rečeno, zlatni ljiljani dio su zapadnjačke kršćanske heraldike, a i sv. Josip i sv. Ante obično se prikazuju s tim lijepim cvjetovima. I još nešto, kažu da je muslimanskom ratnom vodstvu te ljiljane kao znakove prepoznavanja preporučio jedan “ugledni” katolički svećenik, sugerirajući time povezivanje ove BiH sa srednjovjekovnim bosanskim kraljevstvom, kojemu su imena Katarina i Stjepan bili znakovi prepoznavanja.
Hrvatska Republika Herceg Bosna bila je organizirana upravna jedinica hrvatskoga naroda u sklopu BiH, koja je 28. kolovoza 1993. izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg Bosne, utemeljene 18. studenoga 1991. Govoreći o ovoj upravnoj jedinici nasljednik svoga oca, koji je upravljao muslimanskom ratnom upravnom jedinicom, kaže: “Ogromne žrtve smo pretrpjeli zbog stvaranja paradržave. (…) Hrvati su, ipak, najveća žrtva Herceg Bosne”. Svakomu tko nije zlonamjeran jasno je da to nije bila ni država ni paradržava, nego je to bila upravna jedinica unutar BiH, koja je bila neminovna da bi se hrvatski narod u BiH barem donekle mogao zaštititi od napada s bilo koje strane. Eto, sporna je Hrvatska Republika Herceg Bosna, a nisu sporne one druge dvije republike i nije sporno što je jedna od tih republika angažirala mudžahedine da se bore za “islamsku mirnu Bosnu”.
Kada već komentiramo izjave muslimanskoga čelnika u BiH smatramo vrijednim osvrnuti se i na njegovo mišljenje o gradu Mostaru: “Nametanjem odluke visokoga predstavnika, koji je poslije toga izmakao, zatim odlukom Ustavnoga suda Bošnjaci su degradirani”. Smiješno, tužno i žalosno. Čovjek ne priznaje nikakvu instituciju koja BiH ne kroji po njegovoj mjeri. Eto, Hrvati nisu degradirani ni u Sarajevu, ni u Zenici, ni u Tuzli ni u Bihaću… Prema njegovu mišljenju, Hrvati tamo uživaju sva moguća prava, štoviše i povlastice. Čudna logika: “Gdje su moji u većini, zna se tko je gazda, a gdje su moji u manjini, ako ne mogu biti gazda, neka barem bude bez gazde”. Naopaka logika u naopakoj državi.
Na kraju samo konstatacija, dok su Hrvati imali Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, imali su zaštitne mehanizme, mogli su braniti svoje vitalne nacionalne interese. Prema tomu, Republika je za hrvatski narod u BiH bila jamac sigurnosti i prosperiteta. Zato želimo dostojno obilježavati obljetnice Hrvatske Republike Herceg Bosne, koja je iznjedrila i Hrvatsko vijeće obrane, vojsku koja je u nametnutom ratu obranila identitet ovdašnjega hrvatskog naroda. Našoj ugašenoj ali neumrloj Herceg Bosni sretan rođendan, sretna jubilarna 25. obljetnica.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
