Hrvatsko školstvo u BiH na izdisaju

Vijeće ustavnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa u listopadu ove godine donijelo je najblaže rečeno skandaloznu odluku kada je u pitanju obrazovanje na hrvatskom jeziku u BiH. Posebno zabrinjava što je ta odluka prošla bez bilo kave reakcije mjerodavnih obrazovnih vlasti, a stječe se dojam da i dijelu hrvatskih predstavnika u obrazovanju nije ni briga kako će se obrazovanje dalje razvijati. Pokušaj uspostavljanja Zavoda za školstvo na razini BiH koji bi se brinuo o razvoju i unaprjeđenju hrvatskoga školstva u BiH ovom odlukom doživio je težak udarac.

Predstavnici Bošnjaka u Posavskoj županiji osporavaju potez kojim bi tri županije s hrvatskom većinom kao i općine Žepče i Usora osnovali zavod za odgoj i obrazovanje koji bi pokrivao škole koje izvode nastavu na hrvatskom jeziku. Potrebno je znati da navedene županije i općine nemaju svoga zavoda pa su prinuđene tražiti usluge Pedagoških zavoda u FBiH koji su u okviru obrazovanja na bosanskom jeziku ili Zavoda za školstvo u Mostaru koji je mjerodavan samo za Hercegovačko-neretvansku županiju.

Klub Bošnjaka iz Posavske županije u svojem je zahtjevu naveo kako je osnivanje zavoda za odgoj i obrazovanje, koji bi bio zajednički za Posavsku, Zapadno-hercegovačku i Herceg-bosansku županiju te općine Žepče i Usora, protivno bošnjačkom vitalnom interesu. Tijekom javne rasprave predstavnici Bošnjaka tvrdili su kako postoji bojazan da bi ovaj potez u kojem bi osnivači zavoda bile županije i općine s većinskim hrvatskim stanovništvom išao u smjeru stvaranja institucije temeljene na etničkom principu i političkom dogovoru, a također smatraju da bi se ovdje radilo o paralelnoj instituciji. Pitamo se, kojoj paralelnoj instituciji i kome bi taj zavod mogao biti paralelan? Postoji li jedan zavod za obrazovanje na razini FBiH? Što je još skandaloznije, spominje se da bi to bila paralelna institucija Federalnom ministarstvu obrazovanja. Očito je da mnogima nije jasno koja je uloga ministarstva prosvjete a koja je uloga zavoda za školstvo. Potrebno je spomenuti da je to Federalno ministarstvo nelegalno i ono može samo biti problem a nikako rješenje. Bošnjacima a ni Ustavnom sudu FBiH nije sporan Pedagoški zavod u Zeničko-dobojskoj županiji ili u drugim županijama s bošnjačkom većinom. Sporno je to što Hrvati traže da imaju Zavod koji bi unaprijedio obrazovanje a ne nikako neke političke organizacije, kako se potencira u zahtijeva Kluba Bošnjaka a i u samoj odluci Suda. Vijeće ustavnoga suda FBiH za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa utvrdilo je da se Prijedlogom odluke o prihvaćanju Sporazuma o osnivanju Zavoda za odgoj i obrazovanje ugrožava nacionalni interes bošnjačkoga konstitutivnog naroda.

Ovom Odlukom prekršene su brojne konvencije i deklaracije koje je potpisala BiH. Prekršene je Konvencija o pravima djeteta, Konvencija protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju. Također nije uvažena ni Bečka deklaracija, i mnogi drugi akti koji govore o problematici obrazovanja.

Stječe se dojam da su županije s hrvatskom većinom jedva dočekale da im je neka viša instanca zabranila osnivanje novoga Zavoda pa će im ostati nekoliko tisuća maraka više na županijskim proračunima. A posljedice urušavanja hrvatskoga školstva u BiH postaju nesagledive. Mnogima nije poznato a nije ih ni briga što će mnogi nastavnici u školama otići u mirovnu a ne će im savjetnik ući u učionicu i vidjeti što rade i kako rade. Zar nije potrebno da se nastava poboljša kroz rad sa savjetnicima, zar nije potrebno učenicima pružiti bolje i kvalitetnije obrazovanje? Hrvatsko školstvo u BiH ima jedan Zavod, i to u Mostaru s malim brojem zaposlenika, primjerice nema savjetnika za geografiju, matematiku i još nekoliko drugih predmeta. Pita li se itko koliko ima bošnjačko školstvo zavoda i koliko se ulaže u sarajevski Pedagoški zavod. Možda bi se ovaj problem mogao premostiti jačanjem Zavoda za školstvo u Mostaru. Međutim bošnjačka politika to ne dopušta jer imaju poluge blokade u HNŽ-u, kako Vladi tako i Skupštini.

Međutim, problemi se samo gomilaju bez naznake za njihovo rješavanje. Potrebno je istaknuti da je u tijeku i priprema za provođenje mature na razini BiH. Pitamo se tko će to u većinskim hrvatskim županijama ili školama koje izvode nastavu na hrvatskom jeziku a koje nemaju svoj zavod, pripremati nastavnike i učenike za te aktivnosti s obzirom da je u županijskim ministarstvima prosvjete zaposleno vrlo malo stručnih osoba koje bi mogle odgovoriti izazovima koji slijede? Ukoliko se ustraje na zabrani uspostavljanja krovnoga Zavoda za školstvo u BiH za škole koje rade na hrvatskom jeziku, onda je jedina opcija da svaka županija utemelji svoj Zavod, jer u protivnom školstvo na hrvatskom jeziku je u nestajanju. Da je stanje katastrofalno pokazuju nam i odluke Federalnoga ministarstva obrazovanja kada je u pitanju raspodjela sredstva. Malo ili nimalo pripadne Hrvatima. Kako onda očekivati od toga ministarstva bilo kakvu pomoć kada se na svakom koraku napada na obrazovanje na hrvatskom jeziku. Kako očekivati pomoć od Ministarstva civilnih poslova BiH kada se iz toga ministarstva ignoriraju županijska ministarstva prosvjete, kada se u tom ministarstvu strogo vodi računa kako ne bi slučajno koji Hrvat došao za šefa kakvoga odjela itd. Dovoljno je navesti jedan primjer diskreditiranja županija a radi se o prosljeđivanju obavijesti i naputaka prema neustavnom i nelegalnom Federalnom ministarstvu obrazovanja a onda to ministarstvo prema županijama i to kako kada i kako kome. A trebalo bi se izravno sve prosljeđivati s državne razine na županije. Ovo je samo mali dio ogromnih problema koje treba rješavati. Neophodno je da postoji i da još više zajednički radi koordinacija hrvatskih ministara prosvjete u BiH, i drugo još važnije potrebno je osnivanje krovnoga zavoda ili utemeljenje i jačanje županijskih zavoda jer u protivnom obrazovanje će postojati samo forme radi, a kvalitete će biti sve manje. Potrebno je žurno djelovati, jer u protivnom Hrvati gube i zadnju polugu za opstojnost u BiH.

Ivica Glibušić

Izvor: Crkva na kamenu