Odavno su izbori za američkoga predsjednika postali prevažni za cijeli svijet, i to gotovo jednako za bilo koju i najmanju državu na svijetu kao i za SAD, jer nije Amerika samo najmoćniji “svjetski policajac”, nego ona usmjerava industrijske, financijske pa i kulturne prilike u cijelome svijetu. Na primjer, nije engleski jezik postao sveopćim, zajedničkim jezikom (koine) zaslugom Engleske, nego upravo zato što je to jezik moderne Amerike. Zbog svega toga nije čudno što su mnogi zainteresirani tko će biti američki predsjednik. Već se stvorilo nekakvo mišljenje kako je Amerika utonula u hedonizam i konzumizam, tako da je svejedno tko će tamo obnašati vlast. Ipak nije tako, barem što se tiče ravnodušnosti Amerikanaca a i ostalih stanovnika ove naše “lopte”, a o hedonizmu i konzumizmu ne ćemo ovom prilikom. Nije nam namjera ovdje raspravljati o moralnom stanju američkoga društva, nego ćemo se osvrnuti na reakcije koje su uslijedile nakon pobjede Donalda Trumpa. Jasno, kao i uvijek, najglasniji su ljevičari raznih vrsta i profila. Vrlo je zanimljivo što je predmet kritike kod novoga američkoga predsjednika i tko sve i na koji način kritizira novoga najmoćnijega svjetskoga čelnika. Ne želimo kritizirati ničiji “modni stil”, ali u nekoliko navrata televizije su nam prenosile izjave nekih čudnih likova, koji naravno nisu zadovoljni izborom novoga predsjednika. Štoviše, ogorčeni su, jer se boje ugrozbe nekakvih njihovih “prava”. Zatim, palež po ulicama nekih američkih gradova. Tko su ti ljudi koji čak ni u toj zemlji “neviđene demokracije” ne podnose poraz, odnosno na vlasti ne mogu vidjeti nikoga osim “svoga”? To i nema baš neku veliku poveznicu s Lenjinom i njegovom boljševičkom revolucijom, ali to je također ljevica, koja je barem u nekom segmentu posvuda i u svako vrijeme ista. “Na vlasti mora biti naš čovjek”, u suprotnom ti su ljudi spremni na palež. Ako nam se ne sviđa usporedba ovih američkih liberala s boljševicima, možda će izgledati primjerenije usporediti ih s anarhistima iz Francuske revolucije iz 1789. godine u kojoj je glavom platio i sam kralj Luj XVI. Ovu su revoluciju razni ljevičari uspjeli nametnuti kao nešto pozitivno u svjetskoj povijesti, iako je ona početak zla koje se valjalo evo nekoliko stoljeća poslije toga francuskoga krvoprolića.
A tek kako su reagirali mediji i razni anketari diljem svijeta, pa i kod nas. Uglavnom su željeli vidjeti svoju kandidatkinju na čelu najmoćnije svjetske države pa su prema tim svojim željama pokušali ne samo oblikovati javno mnijenje nego i izravno utjecati na izbore. U tomu nisu uspjeli, nekima na radost, a sebi na žalost. To je bila medijska slika prije izbora. Nije se ona promijenila ni nakon izbora pa onda čujemo, ne neke komentare gostiju, nego komentare voditelja udarnih vijesti kao što su “ljudi u Americi podijeljeni kao nikada prije”. Vrlo čudan zaključak. Kada to ljudi nisu bili podijeljeni? Očito se ovim komentarima želi nešto sugerirati, i to sugerira se na potpuno nedopustiv način za jednoga voditelja udarnih dnevnih vijesti. Iz istoga “badnja” informiraju nas da u Americi “ima i onih koji slave”. Čuj, ima i onih. Kao da je to neka šačica ljudi, a s druge strane kao da je nezadovoljnika barem 90 %. Eto, tako se to ne radi, to je čista manipulacija vijestima, komentarima i narodom.
U svemu ovome ne svrstavamo se ni na jednu stranu, jer za to nemamo razloga, ali smatramo nedopustivim da netko ne može podnijeti nekoga drugoga na vlasti ako nije njegov istomišljenik. Sličnu smo situaciju imali u Hrvatskoj prije nešto manje od godinu dana. Tada je bila poruka: “Imat ćete pakao”. A zašto? “Zato jer mi nismo osvojili vlast”. Eto, to je klasični boljševizam.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
