Ako se malo prisjetimo postupanja hrvatskih vlasti (lijevih i desnih) prema braniteljima u posljednjih 20-ak godina, bit će nam jasno da su heroji Domovinskoga rata, ne samo gurnuti u stranu, nego su često difamirani, omalovažavani, a onda i progonjeni. Kada se ovo događalo “običnim” braniteljima, a onda i časnicima u Republici Hrvatskoj, koju su zapravo oni stvorili, što onda imaju očekivati branitelji hrvatskoga naroda u BiH?! Već godinama traje “otvoreni lov” na ovdašnje vojnike kao i na najviše časnike HVO-a. Neki od njih “po zapovjednoj odgovornosti” već su osuđeni na dugogodišnje robije, neki i danas vode (svoju) pravnu bitku u dokazivanju svoje nedužnosti, neki su se preselili u RH (ostavivši rodnu grudu za koju su se borili), a evo neke ovih dana nanovo uhićuju i optužuju (da, prvo uhićuju pa optužuju – pravi “lov na vještice”), i to, zamislite, u Orašju, toj maloj hrvatskoj enklavi koja je uspjela nadljudskim naporima obraniti svoj prostor. Nedopustivo nečasno ponašanje prema časnicima, prema časnim ljudima, običnim vojnicima i generalima. Svi ovi uhićenici, i oni prošli i ovi sadašnji, državljani su i Republike Hrvatske, članice NATO saveza i Europske unije. Zamislite da netko tako “lovi” francuske, njemačke ili engleske generale, bilo bi “perušine” na sve strane. Službeni Zagreb nakon uhićenja uglavnom samo izdaje priopćenja. Hrvatski časnici (u RH i BiH) ponižavani su više puta, a najgore je bilo ono smjenjivanje generala koje je učinio jedan od bivših predsjednika RH (bolje je ne spominjati mu ime), pa nije čudno što do hrvatskih branitelja ništa ne drže oni koji bi ih najradije sve vidjeli iza rešetaka, ako ne i pod zemljom.
Nakon ovoga najnovijeg uhićenja desetorice vojnika i časnika HVO-a u Orašju svi su najednom zabrinuti, od pripadnika hrvatske vlade (ove sadašnje, a i onih bivših) pa preko novinara do običnih građana. Jasno, nismo svi u mogućnosti učiniti nešto bitno da bi se stanje popravilo, ali zasigurno bilo je načina da se hrvatski narod u cjelini, a onda i njegovi branitelji u BiH zaštite od raznih progona, među kojima je optužba i uhićenje zbog “ratnih zločina” samo jedna vrsta pritiska na Hrvate u BiH. Neki predlažu da se izmjeste u RH svi oni koje bi entitetske vlasti u Sarajevu i Banja Luci mogle optužiti. Pa, te vlasti upravo to žele, iseljenje, i to ne samo bivših pripadnika HVO-a, nego, ako je moguće, svih Hrvata iz BiH. Tako bi stvari ovdje bile puno jasnije: pola BiH jednom, a pola drugom narodu, a ovi treći tako su i tako višak. Iako je HVO iz rata izišao kao pobjednik, nad pripadnicima hrvatske vojske u BiH provodi se neviđena hajka i progon, i to najčešće zato što su uspjeli obraniti ono malo svoga etničkoga prostora. Ne možemo shvatiti niti prihvatiti da HRVATSKA DRŽAVA ne može ništa učiniti u zaštiti dijela svoga naroda u ovoj “prokletoj avliji”.
Hrvatima u BiH puno je vrjednija i važnija institucionalna zaštita negoli onaj novčić (iako se radi o nekoliko milijuna kuna) koji “pada s gospodareva stola” da bi ga između sebe podijelila razna društva, a još k tomu organiziran je TV spektakl u Zagrebu pri potpisivanju ugovora o preuzimanju toga sitniša. To se tako ne radi. Kada jedna ozbiljna država želi pomoći svoje saveznike ili svoju nacionalnu manjinu u nekoj drugoj državi, najprije snimi situaciju, definira ciljeve i način kako ih ostvariti. Nakon toga odlučno djeluje. Nema tu televizije, nema spektakla. E, tada se izdaju samo frizirana priopćenja. Tako to rade ozbiljne države i ozbiljni državnici.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu