Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju (2 Kor 6,3-10).
Često se upitam kako je moguće onome koji svoj cijeli život posveti Gospodinu živjeti normalno, a da mu ne nedostaju stvari koje ljudi smatraju da svaki čovjek treba imati. Je li uopće moguće živjeti tako da u svom srcu zaista imaš ravnodušnost do te mjere da se ne zapitaš ni u jednom trenutku svoga života kako je živjeti onim drugim načinom, koji je isto Božji, a opet toliko drukčiji od moga.
Kao svećenik koji još uvijek pripada u mlađu kategoriju, nisam se previše pitao kako Gospodin nadoknađuje sve ono čega se kao njegov službenik odričem. Gledajući ljude kako se raduju svojoj ženidbi, djetetu, krštenju, obiteljskim slavljima, pitam se koliko će vremena trebati da se ja počnem pitati nedostaje li i meni to isto. I onda shvatim kako Gospodin djeluje. Osvrnem se unatrag, na ovih tek nekoliko godina služenja oltaru i vidim kako je ova Pavlova s početka i više nego istinita. Nemam svoje djece, a toliku sam djecu krstio i podijelio radost s njihovim obiteljima. Ne odgajam svoju djecu, a svejedno ih ljubim i odgajam u onom istinskom Duhu Božjemu koji nam je svima darovan. Savjet u poteškoći, utjeha u nesreći, ohrabrenje u času smrti. Nije li to uistinu ono što Pavao govori, oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. Ili kako je Isus rekao, da nema onoga tko se odrekne svega, da ne će već za ovoga života primiti stostruko. A sve to može samo onaj tko živi u Božjem imenu.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
