Bog ozdravlja i liječi. Nekada ove riječi zvuče tako romantično i utješno, a u isto vrijeme zvuče tako nestvarno, kao da Bogu ograničavamo djelovanje u ovom svijetu. Glavni apsurd kojega je suvremeni čovjek učinio jest onaj kojim želi Gospodina ukloniti iz svakoga aspekta javnoga i društvenog života, pod izgovorom da Crkva nema pravo miješati se u društveno uređenje, dok to isto društvo ima silnu potrebu tu istu Crkvu uređivati onako kako vidi da mu je potrebno. Kako je moguće da vjernici tako često nisu svjesni autoriteta i duhovne snage koju predstavlja Bog u svojoj zaručnici Crkvi? Društvo, misleći pri tome na svjetovni vid ovog fenomena, itekako je svjesno, čak do te mjere da imamo svjedočanstva da su najveći diktatori u povijesti pokušavali upravo Crkvu staviti u službu svoga političkog sustava, želeći na taj način dobiti i onaj dio vlasti koji nikako nisu mogli ostvariti, ne znajući da nisu ljudi oni koji nose tu snagu, nego Gospodin daruje kako i kome želi. Ne čudi zato da se svaki totalitarni sustav, nakon “neuspješnih pregovora” s Crkvom, okrenuo protiv nje i pokušao je zatrti na svaki mogući način. Ali Bog je onaj koji ponizuje i uzvisuje.
Danas čovjek ima potrebe koje ni sam ne može imenovati. Osjeća da mu nedostaje upravo taj jedan bitni dio njega kojim ga Bog poziva na svetost i po kojemu mu Gospodin daje sve što mu je potrebno. Sve više imamo svjedočanstava ljudi koji doživljavaju silna obraćenja, koji su s dna ljudskoga života od samoga Gospodina podignuti na novi život i novu službu kojim Gospodin stupa na prvo mjesto, a sve drugo se slaže na svoje mjesto. Kako drugačije, osim čudesnim zahvatom Božjim, možemo nazvati tolika obraćenja, toliko predanih ljudi svih generacija, koji svojim svjedočanstvima obraćaju mase? Zar to ne možemo nazvati novim “svetopavlovskim efektom”? Bog koji obara s konja oholosti i grijeha i podiže u novi život u poniznosti i Duhu. Da, i mi smo Kristovo “oruđe izabrano” (Dj 9,15). Trebamo čuti i prepoznati njegov glas, povjerovati mu i slijediti ga i tako prihvatiti njegovo poslanje u ovomu svijetu.
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu