Cijela Katolička Crkva 19. ožujka svetkovinski slavi sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, njegovo mjesto u Isusovu životu i ulogu u Božjem narodu, utječući mu se za zagovor kod Boga. Mi mu se obraćamo kao zaštitniku Mostarsko-duvanjske biskupije, čestitajući mu svetkovinu rođendana za nebo! Teško je govoriti o čovjeku, Svecu, koji nije rekao ni napisao nijedne besjede da bi nam je sveti biblijski pisci prenijeli. Da se barem za neku riječ možemo uhvatiti. On je uvijek, iako glava Sv. Obitelji, na 3. mjestu, u pozadini, logističar. Njega se gotovo ni ne primjećuje. Njegova je sudba doista čudna. Prva ga se Crkva nije uopće sjetila da mu čuva spomen ni u popisu Svetih u Rimskom kanonu. U posljednjih 150 godina posvećena mu je posebna pozornost.
– Godine 1870., 8. prosinca, papa Pio IX., blaženi, odredio je da se sv. Josip slavi kao zaštitnik cijele Katoličke Crkve.
– Godine 1889., 15. kolovoza, na svetkovinu Gospina uznesenja na nebo, papa Leon XIII. objavljuje encikliku Premda više puta, u kojoj u sedam točaka iznosi teološke razloge pobožnosti prema sv. Josipu.
– Godine 1920., 8. prosinca, prigodom 50. obljetnice proglašenja Josipova zaštitništva nad cijelom Crkvom, papa Benedikt XV. upriličuje u Rimu svečanu proslavu.
– Godine 1955., 1. svibnja, papa Pio XII., časni Sluga Božji, uvodi spomendan sv. Josipa Radnika.
– Godine 1962., 8. prosinca, sv. Ivan XXIII., na prijedlog koncilskoga oca mostarskoga biskupa Petra Čule unosi Josipovo ime u misni kanon: Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina.
Godine 1989., 15. kolovoza, sv. Ivan Pavao II. objavljuje apostolsku pobudnicu Otkupiteljev čuvar o osobi i poslanju sv. Josipa u životu Krista i Crkve.
Godine 2020., 8. prosinca, papa Franjo izdaje motuproprio Otac srcem kojim proglašava Godinu sv. Josipa u trajanju do 8. prosinca 2021.
Danas postoje tri misna obrasca u čast sv. Josipa: 19. ožujka, 1. svibnja i zavjetna Misa. Njegovo se ime spominje i u blagdanu Sv. Obitelji, u nedjelju između Božića i Nove godine.
Evo kako povedosmo razgovor sa sv. Josipom u jednom jutarnjem razmatranju:
* Slavni i časni Josipe, može li se znati Tvoje točno podrijetlo? Ne znamo o Tvome rodu gotovo ništa. A i ono što nam je znano, zbunjeno znamo. Evanđelist Matej kaže da Ti je ocu bilo ime Jakov (1,16), a evanđelist Luka veli: Eli (3,23). Tko je u pravu?
– Sv. Josip: Nisam davao obiteljske podatke ni jednomu ni drugomu evanđelistu. Matej je vjerojatno uzeo službeni popis pa od Abrahama silazno bilježio, da dokaže za Isusa da je Abrahamov rod, izdanak Izabranoga naroda. A Luka pošao uzlazno, napreskok, do Adama, da dokaže da je Isus Adamov potomak, član ljudskoga roda. Svetim je piscima stalo da reknu koju o Isusu, ne o meni. Zato se slažu samo u tome da mi je ime Josip, a odmah dalje svaki svojim perom i putom. Beskrajno je važnije da se zna i štuje Isusa nego jesam li ja Jakovljev ili Elijev.
* Kada već spominješ Mateja, kaže on da si Ti muž “pravedan” (1,19). Pravedan je, prema Isusovu načelu: Bogu Božje, caru carevo. Nikada nam nije bilo posve jasno kako si onako naumio Mariju ostaviti na cjedilu prije nego Ti je bilo protumačeno da je njezino Dijete s Neba. Mariju si poznavao kao vrhunsku čistoću u riječi i djelu i poštovao si je iznad svega – naša teorija Tvoga poštovanja ili respekta prema Djevici. A ostaviti je u onakvu blagoslovljenu stanju samu, zar nije značilo izvrgnuti je najvećoj sramoti koja se mogla zamisliti u onoj sredini, kamenovanju – naša teorija Tvoga sumnjičenja ili suspekta prema Mariji. Koja je teorija u pravu?
– Sv. Josip: Marija je sve prepustila Bogu. A i ja sam od Boga molio rješenje. Nastojao sam pošteno i pravedno postupiti. Rekao sam u svojoj savjesti, pred Bogom, a mislio sam reći i u sinagogi: Mi smo samo zaručnici. To dijete nije moje, neka se javi čije je! Ja to nisam ni domislio, a već se, Bogu hvala, odmah javio Duh Božji, preko anđela Gabriela, doduše u snu: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga” (Mt 1,20). Povjerovah i – spašen obraz svima. Bog je i Mariju i mene stavio na kušnju. Ali ne iznad naših sila. Nisam ja u Mariju sumnjao, ali jesam se čudom čudio i zaručnički želio izvesti problem na čistac. Neka pobijedi Božja istina. I pobijedila.
* Caru Augustu palo na pamet da popisuje pučanstvo, zapravo da vidi koliko vojnika može mobilizirati. I: svatko neka ide u svoj kraj. Ti bijaše iz doma Davidova, iz kraljeva Betlehema. Kako si doživio taj poziv, put i popis?
– Sv. Josip: Nije bilo druge nego opanke na noge i na put s Marijom koja bijaše u visokim mjesecima trudnoće. I Marijina i moja pozornost bila je sva usmjerena isključivo na Novo Biće, koje će doći za koji tjedan. Bili smo vrlo radoznali. Molili smo se anđelu čuvaru da nas prati i čuva. Dobro smo proputovali od Nazareta do Betlehema. Nije bilo nikakvih napada ni prepada. Marija je uspješno podnijela putovanje. Bog nas je očuvao žive i zdrave i doveo u Betlehem. Mi smo u duši priželjkivali da u Betlehemu nađemo barem onako, ako ne i bolje, nego što smo ostavili u Nazaretu. Popis uredno obavljen. Marija se nije trebala ni prijavljivati na popis. Ja se dao na traženje prikladne kuće gdje bi se mogla smjestiti Novoroditeljka, i da iskažemo najsrdačniju dobrodošlicu Novorođenčetu. U Betlehemu: da si vidio mojih zemljaka i sunarodnjaka! Nikada se u životu nisam više crvenio zbog ljudi kao tada. I, eto, kako sam se snašao: jedva nađosmo mjesta u štali! Sve sam poduzimao samo da ne dopadnemo štale. A vidjeli smo da je Nebo sve poduzelo da se sve dogodi u štali, prema Božjem planu od vječnosti.
* I u nas su otprije žene rađale za ovcama po Morinama. Rode dijete, same mu prerežu pupkovinu, uzmu ga u pregaču i donesu doma! Kažu da je tako Maslaćeva Marčinkuša, planinka, rodila maloga Ivana koji je 1918. postao svećenik. U stara biblijska vremena bit će da je bilo još lakše?
– Sv. Josip: Bilo nam je neugodno što smo u štali. Ali u toj su se Ponoćki dogodile tri velike radosti: 1. Rodio se Isus od Marije – oblila nas neopisiva sreća. 2. Javili se anđeli s nebesa – jesu u noći, ali nismo bili u snu nego u najvećoj budnosti s anđeoskim reflektorima i orkestrom Slava Bogu na visini. 3. Došli nam pastiri s betlehemskih poljana – ah, kako sam se najprije prepao kada sam vidio pastire. Pomislih: evo ih da nas gone iz svoje štale kao oni u gradu ispred svojih kuća. Kada vidjeh da iz torbe istresaju darove, bi mi duši lakše. Inače, i Marija i ja bili smo pastiri. I Isus je bio Pastir. Dobri Pastir.
* A onaj nesretni Herod? Uza Te su inače vezana najpoznatija povijesna imena: te rimski car August, te kralj Herod Veliki, te tri Kralja s Istoka koji navijestiše da se rodio novorođeni Kralj židovski... Visoko društvo?
– Sv. Josip: Što povijesna imena poznatija, to veća nevolja po me, po Mariju i po Maloga Isusa. Osim te Noći, blažene i svete, obasjane nebeskom porukom i svjetlom, slijede sve same kušnje za kušnjama. Bijeg u nepoznato. Plač djece i majki u Betlehemu i okolici. I Mali Isus udario u plač – za drugom djecom. Granica. Carina. Pretres. Nemamo ništa prijaviti. Sirotinja. Čude se carinici kuda srljamo u nepoznato s Novorođenčetom. Prema piramidama. Ne znamo jezika. Obuzeo nas strah u svoj našoj vjeri i pouzdanju u Boga. Samo da spasimo Dijete živo i zdravo. Četiri godine čekanja i nade da se možemo vratiti. Konačno San. I povratak.
* Tebe sv. Matej, apostol i evanđelist, više puta spominje da si u snu. Uvijek Te uhvati na spavanju. Sličan si onom Josipu egipatskomu, koji također ima čudne snove.
– Sv. Josip: Čuj, pravo ću ti reći: taj svijet na zemlji i nije ništa drugo nego san, kratak, znojan, bolan san. Kada se probudiš, vidjet ćeš pravu Javu, gdje više nema ni sna, ni suze, ni boli, ni nevolje. Život radosti, ljubavi i sretna raja bez kraja.
* Po povratku u Nazaret, opet ruke na tesarske i stolarske muke.
– Sv. Josip: Ali Bog blagoslivlje žuljeve. Ne bojte se rada. Rad ne samo izgrađuje nego i radost daje.
* Kako je ono bilo kada si izgubio 12-godišnjega Isusa?
– Sv. Josip: Nemoj me o tome pitati… Stidio sam se svega zemaljskoga života kada bih se toga sjetio. Kako nam se ono moglo onako dogoditi? Nije se izgubio Isus, nego smo se izgubili mi, nas dvoje. Spasili ga u Betlehemu, u bijegu, u Egiptu, u povratku, u Nazaretu, a izgubili ga u kući Božjoj, u Hramu. Bog je i nas dvoje poučio kako uvijek trebamo tražiti Isusa, On beskrajno nadilazi i naše svijesti, i naše pameti, i naše budnosti.
* Na kraju mala radoznalost, kada si Ti zapravo umro?
– Sv. Josip: Po svom običaju samo sam jedne večeri, umoran od naporna dana, pao u San. I o Ponoći probudio se na Javu. Tijelo mi pokopano u Nazaretu, a Bog mi uzeo dušu u Nebo.
O sretna li Sna, Josipe blaženi, sine Davidov! Hvala Ti za dosadašnju Tvoju zaštitu! Moli i dalje za nas snene, prestrašene, bolesne, smrtne da i mi sretno usnimo i u nebeskoj se Javi i Slavi probudimo i s Tobom pred Bogom susretnemo. Posebna čast, prvoštovanje i zahvalan i molitven pozdrav iz Tvojih župa: Domanovića, Grljevića, Izbična i Vinjana, i iz Tvoje kripte mostarske katedrale. Štiti svojim moćnim zagovorom, zajedno sa svojom Zaručnicom Blaženom Djevicom Marijom, kod Presvetoga Trojstva cijelu Hercegovinu koja Te već 140 godina, od 1881., štuje kao svoga nebeskoga zaštitnika.
Izvor: Crkva na kamenu
