Dok hodimo kroz vazmeno trodnevlje i promatramo pashalno otajstvo Isusa Krista, često se naš pogled zaustavlja na križu i tu ostaje. Kao da nam je nekako lakše patiti nego gledati dalje. Činjenica je da je pogled širi s mjesta koje se nalazi na većoj visini. I dok je Gospodin Isus raspet na križu i proživljava svoju agoniju, poziva nas da i mi svoju agoniju prihvatimo kao križ i poput njega damo se razapeti, da bismo i mi, baš kao i on, pogledom ljubavi mogli vidjeti sve ono što nas čeka iza toga.
Ne možemo zanijekati puninu koju osjećamo u trenutku kada ispunimo Božju volju i kada nepristrano i bez razmišljanja stanemo uz Krista. Pilat pita: “Što je istina?” Skupa s Kristom stojimo i svjedočimo za istinu. Zašto? Zato što je to poziv svakoga istinskoga Kristova vjernika koji živi nauk svoga Učitelja. Mi uistinu imamo povlasticu, povlasticu da znamo i vjerujemo da smrt nije kraj, nego samo prijelaz u nešto što je veće i bolje od ičega što nam ovaj svijet može ponuditi. Mi znamo da ćemo uskrsnuti, jer nam je Isus to rekao, on nam je obećao vječni život. Ostao je s nama u svemu i poziva i nas da ostanemo s njim u svemu. Dostojanstveno i sabrano, u ljubavi i radosti, čak i onda kada svijet diktira da bismo trebali biti tužni. A kako ćemo biti tužni kada znamo da Veliki petak nije kraj. On je samo stepenica koja vodi prema vječnoj slavi Očevoj, tamo na obale “Staklenog mora” (Otk 4,6), gdje ćemo u vječnosti biti sjedinjeni s onim koji nas sve privuče k Ocu.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Don Ivan Marčić
Izvor: Crkva na kamenu
