28. lipnja

Svetom Ireneju Lionskomu

Dragi mučeniče Mirotvorče!

Ne znamo Ti točno ni kada si rođen, ni kada si umro, samo znamo povijesnu 177. godinu kada si nosio pismo Lionskih mučenika-zatvorenika papi Eleuteriju (177.-185.) u Rim. Bilo je tada – za cara Marka Aurelija – mučeno 48 kršćana u Lionu. Pismo Te spasilo.

Smirna. Rođenje Ti povjesničari stavljaju između 130. i 140. godine. Sam svjedočiš da si dječaštvo proveo u Smirni u Maloj Aziji, današnjoj Turskoj (Izmir). Kao dječarac sjedio si do nogu i slušao riječi sv. Polikarpa, kojega je sv. Ivan apostol postavio biskupom u Smirni, jednomu od sedam apokaliptičkih gradova.

Lion. Vjerojatno Te biskup Polikarp i poslao u Galiju (današnju Francusku) u Lion u misije. Hvališ Rimski mir – Pax Romana: “Rimljani su dali svijetu mir i mi bez straha putujemo kopnom i morem kamo želimo”. Tako si i mogao doći iz Azije u Galiju, iz Smirne u Lion, gdje si zaređen za svećenika.

Rim. Biskupi Te odredili da odneseš pismo galske Crkve u Rim da ublažiš Papinu srdžbu protiv krivovjernika Montana. Obavivši sretno poštarski posao postao si biskupom u Lionu, spomenute 177. godine, nakon mučeničke smrti 90-godišnjega biskupa Potina. Budući da je uskoro izbio spor oko datuma svetkovanja Uskrsa i Papa zaprijetio Maloj Aziji – Tvojoj rodnoj domovini – i to izopćenjem, ako ne prihvati rimsku praksu, Ti se osobno dao na pisanje pisma papi Viktoru (189.-197.), u ime svih Crkava u Galiji, da se stanje smiri. I Papa Te primio i poslušao, 190. godine. Povjesničar Euzebije zbog takve Tvoje uloge i službe prevodi Ti ime: Pomiritelj, Mirotvorac: Ti koji ionako nosiš ime Irenaeus – od grčke eirene – mir, dakle Miro rodom iz Smirne.

Lion. Bio si biskupom oko 25 godina, do 202. Neumorno obraćao i misionario i isto tako pisao i pobijao zablude. Od Tvojih mnogih djela, koja znamo samo po imenu, očuvano nam je cjelovito: Tumačenje apostolskoga nauka sa stotinjak sitnih poglavlja (pronađeno tek 1904. godine u armenskom prijevodu), i glasovito djelo Adversus haereses – Protiv krivovjerja ili ako hoćeš točan naslov kako ga učimo na teologiji: Raskrinkavanje i pobijanje lažne nauke, u pet poglavlja. U prvom nižeš povijesni pregled hereza i raznih sekti, u drugom ih pobijaš razumom, u trećem Svetim Pismom i Predajom, u četvrtom Isusovim riječima, u petom apostolskim poslanicama. Tertulijan Te hvali da si “vrlo brižljiv istražitelj svakovrsne nauke”. Neki Te nazivaju “posljednjim mužem apostolskim i prvim teologom”, drugi “svjetlom Zapada i čudesnim mužem apostolskim” ili “zvijezdom koja ne zalazi”. U svakom slučaju Ti si crkveni Otac. Ti nisi spekulativac nego pastir duša i konkretan branitelj. Jasno naučavaš da u svim Crkvama živi tradicija a najviše treba častiti Rimsku Crkvu s kojom se druge moraju slagati “propter potentiorem principalitetem” – zbog najvećega prvenstva apostolskih prvaka Petra i Pavla. I blagdan Ti je uoči njihova – 28. lipnja.

Mila Ti je Ivanova i Pavlova ideja o uglavljivanju (anakefalesis) svega u Krista, utjelovljenoga, umrloga i uskrsloga. Adam je grijehom protjerao Duha Svetoga iz čovjeka, a Isus ga vratio i darovao. Isus ne donosi samo znanje (pravu gnozu) nego i novi život. Neposluhu Eve suprotstavljaš posluh Marije, misao draga svim svetim Ocima, istočnim i zapadnim. Kažu neki da je od Tebe bilo genijalnijih svetih Otaca, ali nije bilo jačih svjedoka i branitelja Radosne vijesti pred gnostičkim smrtnim neprijateljem. I zato si jedan od najutjecajnijih crkvenih Otaca, istoka i zapada. Vazda sam se čudio kako Te Crkva nije proglasila sveopćim naučiteljem (je li samo zbog toga što si smatrao gotovo dogmom o nauku milenarizma, tj. svladavši Sotonu, Krist će vladati samo “tisuću godinu” na zemlji, Otkrivenje 20 to spominje šest puta!).

Mučeničku Ti smrt stavljaju u godinu 202. kada je car Septimije Sever žario i palio kršćane. Sarkofag Ti se čuva u kripti Tvoje crkve u Lionu.

* Sveče rimski i mučeniče lionski! Pomozi svojim zagovorom kod Presvetoga Trojstva našoj domaćoj Crkvi, u Hercegovini, da uvijek ostane vjerna Petrovoj Stolici, da prihvaća njezino premoćno prvenstvo u naučavanju i upravljanju, da je ne grizu suvremene zamaskirane gnostičke i egoističke sekte iznakažena kršćanstva koje se vladaju po iznašašćima svoga mozga, nego da bude svjedočka u ispovijedanju i propovijedanju Očeva, Isusova i Duhova djela.

Izvor: Crkva na kamenu