Ugledni hrvatski skladatelj i orguljaš, akademik Anđelko Klobučar, preminuo je u nedjelju 7. kolovoza u Zagrebu, u 86. godini života, izvijestilo je u ponedjeljak Hrvatsko društvo skladatelja (HDS).
Stvorio je jedan od najvećih opusa u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi, u kojemu istaknuto mjesto zauzimaju mise, oratoriji i kantate.
Značajan je i njegov orkestralni i koncertni opus, a iznimno plodan bio je i kao skladatelj za pojedinačne instrumente i svekolike komorne sastave.
Klobučar je bio dugogodišnji orguljaš zagrebačke katedrale, dugogodišnji redovni član Hrvatskog društva skladatelja, počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a od 1992. redoviti član HAZU.
Održao je velik broj koncerata u zemlji i inozemstvu te snimio nekoliko albuma orguljaške glazbe, većinom iz vlastitog pera.
Rođen je u Zagrebu 1931. godine, a studij na Historijsko–teorijskom odjelu Muzičke akademije završio je 1955. U kompoziciji je bio učenik Mile Cipre, a u orguljama Frana Lučića. U orguljama se usavršavao kod A. Nowakowskog u Salzburgu, a u kompoziciji kod A. Joliveta u Parizu.
Od 1968. bio je docent, a od 1983. do umirovljenja 2006. redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vodio je kolegije solfeggia, polifonije te glazbenih oblika i stilova. U Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku bio je voditelj seminara suvremene glazbe te ravnatelj programa.
Od 1958. do 1963. glazbeni je suradnik Dubrava–filma u Zagrebu. Autor je glazbe za velik broj dokumentarnih filmova. Posebno je značajna njegova autorska suradnja na animiranom filmu, u zlatno doba Zagrebačke škole. Autor je glazbe i za dvadesetak igranih filmova, uključujući i antologijska ostvarenja ponajboljih hrvatskih režisera kao što su Breza A. Babaje, U gori raste zelen bor A. Vrdoljaka ili Tajna Nikole Tesle K. Papića.
Bio je dobitnik najviših hrvatskih nagrada i priznanja među kojima su i Nagrada Milka Trnina (1970); Vjesnikova nagrada Josip Slavenski (1984.); Nagrada Vladimir Nazor (1990.); Nagrada Ivan Lukačić (1991., 1999.); Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1996.) te Nagrada Grada Zagreba (1997.).
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.laudato.hr
