Knjiga biskupa Ratka, Nada koja ne postiđuje (Mostar 2018.), o blaženom Alojziju Stepincu, pastiru i mučeniku, predstavljena je ne samo u većim gradovima (Zagrebu, Mostaru, Splitu, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Slavonskom Brodu) nego i u našem Stocu, u Sarsenterumu, biskupijskom centru Trebinjske biskupije, 18. lipnja u 20 sati. U Stocu je bila deseta jubilarna Stepinčeva večer! Večer s blaženim Stepincem! Ako je on mogao cio svoj biskupski mandat, najteže godine Drugoga svjetskoga rata, a napose 14 godina zatvora i zatočeništva ostati uz Kristovu Crkvu i svoj hrvatski narod, možemo i mi ostati uz njega barem jednu duhovnu večer razmišljajući o veličini njegova djela, žrtve i mučeništva za Isusa Krista, Katoličku Crkvu i hrvatski narod. Uz ove Stepinčeve večeri, gdje su razni izlagači predstavili Nadu koja ne postiđuje iz različitih aspekata, glavni je cilj, naravno, bio predstaviti ne knjigu, nego – Blaženika! Cilj je bio da slušatelji, bilo općinski dužnosnici, bilo profesori i nastavnici, bilo studenti, učenici, vjernički puk, stari i mladi, bolje upoznaju život i krjeposti zagrebačkoga nadbiskupa, hrvatskoga kardinala, herojskoga pastira! Tema ove Stepinčeve večeri u Stocu bila je: Mučenik bez granica, tj. što je Blaženik kao čovjek i nadbiskup značio svećenicima, vjernicima i narodima koji su izvan granica hrvatskoga nacionalnog obilježja, kako razmišljaju i pišu o njemu svjetski autori izvan Hrvatske, tko je Stepinac izvan hrvatskoga vjerničkoga govornog područja, doživljaja i misli.
Dvorana u Sarsenterumu svjedočila je o zanimanju običnoga čovjeka vjernika za ovoga neobičnog i velikog čovjeka, vjernika, svećenika, nadbiskupa i kardinala na kojega su hrvatski vjernici s pravom ponosni. Ravnatelj Biskupijskog centra u Stocu i biskupski vikar Trebinjske biskupije, don Ivo Šutalo, najprije je pozdravio msgr. Perića, autora knjige, dvojicu predstavljača, msgr. Henryka Jagodzinskoga i generalnoga vikara Mostarske biskupije don Željka Majića, a zatim i ostale: dekana don Rajka Markovića, svećenike, časne sestre, načelnika Stjepana Boškovića, zatim Mladena Boškovića, ravnatelja Matice hrvatske za Stolac, profesore, nastavnike, studente, učenike i sve prisutne.
Prvi predstavljač bio je msgr. Jagodzinski koji je govorio na temu: Blaženi Alojzije Stepinac i Poljaci. Mons. Jagodzinski od prošle je godine savjetnik Apostolske nuncijature u Sarajevu. Dužni smo ovdje spomenuti barem dva njegova djela koja se odnose na bl. Stepinca: prvo je knjiga Na predziđu kršćanstva. Blaženi Alojzije Stepinac i Hrvatska, (Kielce, 2009.) s predgovorom kardinala Bozanića, i drugo, članak “Poljaci i blaženi kardinal Alojzije Stepinac, u objavljenim dokumentima 1940.-1944.” (Kieleckie Studia Teologiczne, 14, 2015., str. 171-183). Kao ilustraciju njegova vrijedna predavanja iznosimo ovdje nekoliko rečenica koje govore o Stepinčevoj veličini i pomoći koju je velikodušno pokazao prema poljskim ratnim stradalnicima: “Dok sam radio na ovoj knjizi, otkrio sam koliku je pomoć za vrijeme Drugoga svjetskog rata Blaženi Kardinal dao mojim sunarodnjacima, svećenicima i laicima… Blaženi kardinal Stepinac neprestano je spašavao poljske izbjeglice. U tu je svrhu upitao poljskog svećenika Zygmunda Majchrzaka, upravitelja župe Žakan, za informacije o broju poljskih emigranata u bivšoj Jugoslaviji. Takvo izvješće svećenik Majchrzak je sastavio 18. srpnja 1941. godine procjenjujući broj Poljaka na 3.000 do 4.000, od kojih su mnogi bili bez sredstava za život… Blaženi kardinal Alojzije Stepinac u svom je pismu od 28. srpnja 1941., upućenu msgr. Montiniju, izvijestio da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ima oko 300 poljskih izbjeglica bez potpore čiji će se broj, kako se očekuje, vremenom povećavati. U tom je pismu također spomenuo da je dr. Kujawskoj dao 20.000 dinara za poljske izbjeglice – kako je to rekao msgr. Montini – i izrazio spremnost pružiti im daljnju pomoć.” Svoje predavanje msgr. Jagodzinski završio je riječima: “Blaženi kardinal Alojzije Stepinac u teškim je vremenima Drugoga svjetskog rata pokazao veliko srce poljskom narodu, uz pomoć poljskoga svećenstva i svjetovnjaka.”
Generalni vikar don Željko Majić govorio je na temu Admirandus et imitandus (I divi mu se i nasljeduj ga!). Premda se osvrnuo na cjelokupan sadržaj djela, njegov je osnovni cilj bio predstaviti drugi dio knjige koji se odnosi na pismo od 18. svibnja 1943. upućeno “Svetom Ocu”, koje je pokazano nadbiskupu Stepincu na montiranu suđenju 2. listopada 1946. Nadbiskup je odlučno i jasno zanijekao svoje autorstvo toga pisma. Don Željko ističe kako je biskup u knjizi naglasio da se u tom pismu “donose zlodjela partizana i četnika protiv hrvatskoga naroda. Iz pisma rezultira kako se Stepinac zalaže za opstanak Hrvatske države, ne govori se o ustaškom režimu, nego o Hrvatskoj državi, spominje se 240.000 pravoslavnih koji su prešli na katolicizam, što je povijesna neistina. To je sve potaknulo komuniste u Zagrebu 1946. da optuže nadbiskupa Stepinca i osude ga na 16 godina zatvora”. Don Željko je dalje naveo: “Studija biskupa Ratka Perića o Dva pisma 1943. – vjerodostojno (24. svibnja 1943.) i nevjerodostojno (18. svibnja 1943.) koja u knjizi zauzimaju 50 stranica raščlambe i prosudbe (236-286), nakon koje slijede faksimili triju redakcija talijanskoga teksta sa svim korekturama i hrvatski prijevod (ukupno 109 stranica: 236-345) uistinu je značajan prilog hrvatskoj historiografiji o ovoj temi. To su odreda istaknuli izlagači na dosadašnjim Stepinčevim večerima.” Srpska pravoslavna Crkva, napose patrijarh Irinej, ističu nečovječnim i necrkvenim da je Stepinac za vrijeme Drugoga svjetskog rata na zlo/djela NDH uglavnom “ćutao”. Don Željko veli: “Da nadbiskup Stepinac nije ‘ćutao’, biskup Ratko odgovara na 33 stranice (202-235), gdje taksativno donosi pisane i usmene intervente kod Pavelića, njih 33 (22 napismeno i 11 puta usmeno u osobnu susretu). Ako ovomu dodamo da je za vrijeme rata iz Nadbiskupove ruke ili ureda izišlo 211 pisanih svjedočanstava i da je održao 111 propovijedi i raznih nagovora i poruka, u kojima se uvijek doticao i društvene zbilje, dolazimo do toga da u 48 mjeseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske Nadbiskup nije ‘uglavnom ćutao’ – piše biskup Ratko – nego 362 puta javno govorio i zauzimao se pismom i djelom, i to ne iz tjedna u tjedan, nego, u prosjeku, svaki četvrti dan. I to je bilo sve objavljeno prije negoli je patrijarh iznio svoju dezinformaciju i difamaciju pred papu Franju na račun nadbiskupa Stepinca” (str. 203). Don Željko je svoje izlaganje zaključio riječima: “Završavajući ovaj prikaz i osvrt na život i djelo bl. Alojzija Stepinca u prigodi predstavljanja knjige Nada koja ne postiđuje, zahvalni smo biskupu Ratku i na knjizi i na ovoj duhovnoj večeri. Vjerujemo da ćemo svi s ove večeri poći s posebnim osjećajem zahvalnosti Trojedinom Bogu što je od naše puti i krvi izabrao ovako hrabra muža koji nije vrijedan samo našega divljenja – admirandus, nego nas njegov životni primjer poziva na nasljedovanje – imitandus.”
Na kraju ove Stepinčeve večeri slušateljstvu je uputio svoju riječ i autor, biskup Ratko. Spominjemo da je prilikom dosadašnjih predstavljanja Nade koja ne postiđuje biskup u svom interventu iznio isto toliko različitih tema kao zasebnih cjelina po kojima na nov način osvjetljava lik i djelo blaženoga Alojzija. Biskup je na Stepinčevoj večeri u Stocu govorio o Stepincu kao mučeniku bez granica o kojem je do sada izišlo oko 40 životopisa na više svjetskih jezika u ovih 70-ak godina od 1947. Biskup se zaustavio na tri biografije koje su izišle u posljednje tri godine:
na engleskom: Robin Harris, Stepinac His Life and Times, Leominster, 2016.
na njemačkom: Claudia Stahl, Alojzije Stepinac. Die Biografie, Paderborn, 2017.
na talijanskom: Pier Luigi Guiducci, Dossier Stepinac, Roma, 2018.
Harris je svoju knjigu u više od 400 stranica podijelio na 12 poglavlja i unio 922 probrane bilješke.
Djelo Claudije Stahl podijeljeno je na 8 poglavlja raspoređenih prema vremenskim razdobljima. Napisano je na 592 stranice i nosi 3.116 bilježaka.
Profesor Guiducci svoju je knjigu napisao na 455 stranica u 27 poglavlja. Donio je i 1.658 bilježaka od kojih se više od trećine odnosi na Poziciju o Mučeništvu, koja je napisana na oko 6.000 stranica 1996. godine.
Biskup je svoje izlaganje završio riječima: “Zadivljujuće je da su sve troje auktora laičke osobe. Da se kard. Stepincem bave svećenici i biskupi i da oni promiču njegovu svetost i mučeništvo, mogao bi čovjek i razumjeti. Ali ovdje su tri ugledne laičke osobe, neovisne jedna o drugoj, sa svom znanstvenom opremljenošću u potrazi za istinom koja usrećuje i u borbi protiv notorne klevete koja unesrećuje. Nije ih čak nitko ni naručio, nego su vođeni zdravom radoznalošću i velikom ljubavlju prema povijesnoj istini i pravdi u Stepinčevu životu sastavili ova veledjela. Zaslužili su ne samo hvalu i pohvalu, nego i nagradu!”
Zahvaljujemo ocu biskupu na ovoj knjizi “duhovnih vježbi svećenicima”, kako glasi podnaslov, na susretu u Stocu na još jednoj Stepinčevoj večeri, kao i predstavljačima msgr. Jagodzinskom i generalnom vikaru don Željku.
Hvala ide i pjevačkim skupinama iz župe sv. Ilije u Stocu koje su glazbenim prilogom ozvučile ovu Stepinčevu večer: “Vidoštačkoj kraljici”, “Angelusu” i “HKUD- u Stolac”.
Nakon predstavljanja knjige ravnatelj Centra, vlč. Šutalo, pozvao je sve sudionike u veliku salu na okrjepu i čašicu razgovora.
Duhovno osvježenje sa Stepinčeve večeri na Bregavi utisnulo u srca slušatelja da, poput blaženoga Alojzija, svjedoče svoje kršćanstvo u životnom okružju, i bez granica, na svim stranama života. (KIUM)
Izvor: Crkva na kamenu
