Naši bi stari rekli: “Ništa više nije kao prije”, a mladi bi na to dodali: “Hvala Bogu da ništa nije kao prije”. Živimo u svijetu relativizma pa se onda relativizira i dobro i zlo. Percepciju o tome je li nešto dobro ili loše određujemo sami. Ne dopuštamo nikomu da nam “soli pamet”. Dobro je ono što mi kažemo da je dobro, a loše je ono što mi kažemo da je loše. I točka! Ma, ne će to biti tako. Subjektivizam sam po sebi nešto je loše, prema tomu, nismo mi mjerilo je li nešto dobro ili loše. Izvan našega subjektivizma postoji objektivna stvarnost o svim pojavama pa se po njoj određuje je li nešto dobro ili loše, i to bez obzira što mi o tomu mislili.
Valja se zapitati, jesmo li nepovratno izgubili advent? U stara dobra vremena advent (došašće) bilo je vrijeme duhovne priprave za Božić. Vrlo ozbiljno vrijeme. U liturgiji se nosi ljubičasta boja, ona ista koja se nosi u korizmi. U svetoj Misi nema Slave, jednako kao i u korizmi. Znači, u svetoj liturgiji izostavlja se Slava kao radosna pjesma, a mi smo advent pretvorili, ne u slavu, nego u talambas, gromoglasno treštanje neprimjerene glazbe, nekakva druženja, opijanje, najedanje, pa i razvrat, kupovanje svega i svačega i što nam treba i što nam ne treba. Zato, molimo katolike da u vrijeme adventa ne organiziraju nikakve svečanosti. Isto tako molimo one koji ipak organiziraju te zabavne parkove da u njih ne pozivaju katolike, a katolike molimo da u adventu ne odlaze na te tulume.
U našemu se narodu u novije vrijeme uvriježila praksa da se pjevaju božićne pjesme u adventu, pa neki čak organiziraju i božićne koncerte u došašću. Bez obzira što je u pitanju pobožnost i pjevanje pobožnih pjesama, time se narušava duh adventa. Advent je uz korizmu najozbiljnije vrijeme u godini. U prvome se pripravljamo za utjelovljenje našega Boga, a u drugome častimo njegovu žrtvu na križu nakon čega slijedi slavno uskrsnuće i naše konačno otkupljenje. Korizmu još donekle ozbiljno shvaćamo, ako ništa drugo narod voli otići u crkvu na put križa, ali advent je dobrano izgubio svoje značenje. Prema tomu, ovo što se radi po našim gradovima, a sada i selima, nema nikakve veze s adventom. Uvode se nekakvi poganski običaji. U adventu nema mjesta nikakvoj glazbi, a kamoli blesanju, opijanju i najedanju. Advent bismo trebali provesti u svojoj obitelji, u pobožnosti, skrušenosti, molitvi, činjenju dobrih djela “ponajprije domaćima u vjeri” (Gal 6,10). Marketing ne može biti zaštitni znak adventa. Uspjeh adventa ne može se mjeriti po tomu koliko je prodano ića i pića, nego po tomu koliko smo svoje srce pripremili za Kristov dolazak.
Ako ćemo pravo, morali bismo priznati, da su, barem u ovom slučaju, stara vremena bila mnogo, mnogo bolja i Bogu ugodnija od ovih današnjih vremena. Zato, zagovaramo “starinski” advent u kojemu ćemo se što bolje duhovno pripremiti za dolazak našega Boga.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
