Često su sveučilišta u Hrvatskoj, a pogotovo neki fakulteti prave utvrde neokomunista. To se očituje ponajprije u tomu kako se pristupa kadrovskom pitanju. Naime, nisu u pitanju profesori koji su tamo zaposleni još u vrijeme propaloga komunističkoga sustava, iako im se i danas daje nevjerojatno mnogo medijske pažnje i prostora, nego je zabrinjavajuće kakav se novi kadar dovodi na pojedine fakultete. Tako imate mlade profesore i asistente koji su rigidniji sljedbenici komunističke ideologije od onih koji su svojevremeno na fakultet dovedeni po političkoj osnovi, tj. došli su uz pomoć crvene knjižice, iako nisu zaslužili to časno zvanje odgojitelja mladih generacija. Ako se na tim fakultetima slučajno pojavi kakav hrvatski domoljub, neokomunisti su ga spremni “razapeti”. Svojevremeno je hrvatska država pokušala stvoriti neka nova sveučilišta kako bi se nove generacije imale gdje obrazovati u normalnim uvjetima, misleći tako umanjiti važnost ovih starih članica tih starih sveučilišta. Ali taj plan samo je djelomično uspio, jer su i danas oni stari fakulteti koji su ostali utvrde komunizma najutjecajniji u akademskoj zajednici. Na tim fakultetima svako malo pojave se nekakvi “studentski prosvjedi”, koji to zapravo nisu, jer njima upravljaju strukture koje ne pripadaju akademskoj zajednici. Obično su to razne “nevladine udruge” potpomognute pojedinim profesorima koji pokraj sebe ne mogu i ne žele vidjeti nekoga hrvatskog domoljuba. Komunistički mentalitet na tim fakultetima očitovao se u više navrata. Grubi nasrtaj na prof. dr. Tomislava Ivančića, koji je bio izabran za rektora Zagrebačkoga sveučilišta, jedan je od tih primjera. Naime, komunistička oligarhija nikako nije mogla prihvatiti da bi jedan svećenik mogao biti rektor toga sveučilišta. Napadaji su išli dotle da profesoru Ivančiću nije preostalo ništa drugo nego reći da odustaje od rektorske službe. Šteta! Isto tako, čim se na nekomu od tih fakulteta (utvrda komunističke ideologije) pojavi neki predavač koji se ideološki ne uklapa u njihov svjetonazor, organiziraju se nekakvi prosvjedi. Tko god nije njima po volji treba biti odstranjen iz akademske zajednice. Nevjerojatno, ali istinito! Prošlo je četvrt stoljeća demokracije u Hrvatskoj, a komunističko-udbaške snage i danas upravljaju gotovo svim društvenim procesima. I kao da tomu nema kraja! Na žalost, u tom duhu, jednim dijelom, odgajaju se i nove generacije po hrvatskim sveučilištima.
Izvor: Crkva na kamenu
