Ovih je dana ponovo pokrenuta lavina laži u i oko Jasenovca. Narod dobro kaže: U laži su kratke noge. Na skupu u Jasenovcu koji je organizirala komunistička bratija čulo se bezbroj nebuloza. Pođimo redom s analizom što je izrekao govornik na tom skupu.
“Šutjeti o Jasenovcu, šutjeti danas, to ne bi značilo samo izbjegavati osudu ovdje počinjenih zločina. To bi bilo ravno samoubojstvu demokratske, na antifašizmu zasnovane hrvatske države”. Čovjeku pamet stane što to govori čovjek koji je svojevremeno po Australiji pjevao ustaške pjesme. Tko to šuti o zločinima? Cijelo državno izaslanstvo jasno se očitovalo o zločinu koji je počinjen u tom ustaškom logoru. Pa tko je tu lud, bezočan i bezobrazan? Na kakvom antifašizmu je zasnovana hrvatska država? I ptice na grani znaju (samo ne znaju oni koji su pali s grane) da se partizani nisu borili ni za kakvu hrvatsku državu, nego za Jugoslaviju, a njihov vođa uskliknuo je da će prije Sava poteći uzvodno nego će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu. Kako je onda Hrvatska zasnovana na partizaniji?
“Logor u Jasenovcu u koji su ljudi dopremani i gdje su ubijani, samo i isključivo zbog nacionalnosti i vjere, kao i zbog drugačijeg svjetonazora, bio je izraz ustaške, a ne hrvatske, nego ustaške politike. To je bila zločinačka politika, dok se danas, vodi politika sakrivanja, negiranja, ili u najmanju ruku relativiziranja tih zločina, uz neskriveno obnavljanje idejne osnove ustaške zločinačke države”. U čemu je tu problem? Svatko objektivan jasno će reći i priznati što je radila ustaška politika. Da ubijalo se zbog nacionalnosti i vjere i zbog drukčijega svjetonazora. Tko tu nešto skriva, negira i umanjuje? Ali povezivati današnju vlast zato što nije komunistička s obnavljanjem idejne osnove ustaške zločinačke države, uistinu je bestidno. Ta je vlast stotine puta ponovila da s tom politikom iz sredine 20. stoljeća nema ništa. Ali sve badava, jer ako niste partizan vi ste ustaša. Optužba bez ikakve osnove, slična onoj koja je usmrtila kardinala Stepinca.
“Ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupali ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša. I zato nije nikakvo pretjerivanje, a još manje laganje, ako se kaže, da se nad današnju Hrvatsku nadvio ustaški zloduh”. Ovo je istjerivanje ljudi iz kože. Svakomu su i danas dostupne snimke kako ovaj čovjek hoda po Australiji i prikuplja novac (za koga?) te po tamošnjim klubovima pjeva ustaške pjesme. A on danas govori o “ustaškom zloduhu”. Jasno, u laži su kratke noge, a vidimo da se u istoj rupetini krije ustaški i komunistički zloduh. Taj nam čovjek moralizira pa kaže da “Hrvatska mora ostaviti iza sebe golemu povijesnu laž”. O kojoj i kakvoj je laži riječ? Istinoljubivi ljudi neprestano ponavljaju: hajdemo sve istražiti i doći do pune istine, to nas jedino zanima, ma kakva ta istina bila. Ovdje se ne govori o kakvoj je laži riječ, nego se samo difamira ljude da oni lažu.
“Tek onda, kada bez i najmanje rezerve stvari postavimo na njihovo mjesto, tek onda kada uklonimo i najmanju sumnju o tome tko je stajao na pravoj, a tko na krivoj, zločinačkoj strani u Drugom svjetskom ratu, riješit ćemo se i podjela i opterećenosti prošlošću”. Nakon svega što se dogodilo 90-ih godina prošloga stoljeća vidimo da je na žalost hrvatski narod u potpunosti bio na krivim stranama. Jedni su se borili za hrvatsku državu potpuno nedopustivim sredstvima i pri tomu počinili strašne zločine, a drugi su se borili za Jugoslaviju i pri tom počinili strašne zločine (ne ćemo ih uspoređivati po broju, jer tko je ubio i jednoga nedužnog čovjeka počinio je zločin). Stvaranje hrvatske države u Domovinskom ratu platili su svojim životima mnogi sinovi i danas ucviljenih majki, i to u nesmiljenoj borbi protiv onih koji su stvarali Jugoslaviju, pod simbolom crvene (krvave) zvijezde petokrake. Zločin je zločin tko god ga počinio. Nemamo mi tu što izjednačavati ili opravdavati, jer činjenice govore o tomu da su oba ta režima bila zločinačka. Eto, to je istina!
“Mi ne politiziramo žrtve Jasenovca”. A što je taj govor toga pjevača ustaških pjesama nego čista politizacija žrtava toga ustaškoga i komunističkoga logora. Valjda smijemo reći povijesnu istinu da je na tom mjestu bio i komunistički logor, uz stotine onih drugih diljem tadašnje Jugoslavije. I umjesto da se u Jasenovac, na Bleiburg, na Goli otok ili na bilo koje drugo stratište dolazi s pijetetom i u dubokoj šutnji, na kostima tih ljudi prikupljaju se nekakvi politički ili bilo kakvi bodovi. Jadna je to liga koja umjesto loptom igra se tuđim glavama.
“Oni su ti koji koriste Jasenovac za promicanje svoje nakaradne teze o izjednačenosti fašizma i antifašizma”. Ma, nemamo se što truditi izjednačavati dva zla. Ne trebamo uopće izjednačavati, a niti povezivati Hitlerove konclogore i Staljinove sibirske gulage. Zar tu ima nečega dobroga? Staljin je bio veliki antifašist. Je li time opravdan? Je li to što je radio uistinu bilo za boljitak čovječanstva? Nakon onoga što je učinio antifašist Staljin (i to uglavnom svomu narodu), samo hulja i nitkov može reći da je antifašizam sam po sebi nekakvo predodređeno dobro. Fašist ili antifašist, svejedno, bitno je jedino je li netko čovjek, je li činio dobro ili je činio zlo, pa je prema tomu zločinac.
“Ako to ne učinimo, izdali smo žrtve kojima se danas klanjamo, kao i sve one hrabre borce Narodno-oslobodilačkog pokreta koji su dali živote za Hrvatsku bez ustaštva… izdali smo i sve one koji su u devedesetim godinama stali na branik Hrvatske, jer oni u golemoj većini ovakvu Hrvatsku nisu željeli”. Ponovo nekakva priča o davanju života za Hrvatsku, iako svi znamo da se Hrvatska u partizaniji nije smjela ni spomenuti, a oni koji su se usudili spomenuti je završili su kao Andrija Hebrang. I onda na kraju uvlačenje hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata u ovu priču o partizanima izgleda kao neukusan vic, a vicmajstori bi bili pošteniji da se bave nekim drugim poslom nego što se bave politikom, a pogotovo bili bi mnogo pošteniji i pametniji da se okane povijesti. Uostalom, ljudi su kroz čitavu povijest stradavali, pa ne vidimo razloga zašto ne bismo odavali počast svima poginulima u Stogodišnjem (1337.-1453.) ili Tridesetogodišnjem (1618.-1648.). Tamo je stradalo isto tako mnogo nedužnih ljudi.
Izvor: Crkva na kamenu
