Naslovi poput ovoga: “Kreću li prema Hrvatskoj?” mogu se ovih dana čuti i pročitati u mnogim medijima, a naravno riječ je o azijskim i afričkim migrantima koji se žele dočepati Europe i tamo zadobiti status azilanata, što uključuje izvanredno visoka primanja, i to bez ikakva rada. Pod plaštem ratnoga sukoba u Siriji, pod pojmom “izbjeglice” krenuli su milijuni ekonomskih migranata iz Afganistana, Pakistana, Egipta i raznih drugih azijskih i afričkih zemalja. Njihov je način razmišljanja: Idem na put bez povratka, možda ipak sretno stignem na zamišljeno odredište, a ako uspijem čeka me “raj na zemlji”, tu prije svega misle na Njemačku. Iz toga azijsko-afričkoga bazena može se iseliti 200 milijuna ljudi da i dalje taj prostor ostane prenapučen. Jasno nam je da bi to bio neke vrste “spas” za te prostore, ali isto tako svakomu je jasno da taj pogubni plan znači i smrt sadašnje Europe. S jedne strane govori se s nekim strahom o toj rijeci migranata koja se svako malo intenzivira, a u nešto slabijem intenzitetu teče konstantno, dok s druge strane gotovo ih se poziva i dočekuje raširenih ruku kao one koji će “pokrenuti” zapadnjačku ekonomiju, nudeći se kao jeftina radna snaga. Iluzija! Strah od migranata gotovo da se tretira kao prirodna nepogoda protiv koje se ne može učiniti ništa. Recimo kada krene požar ili poplava, teško je nešto u tome trenutku poduzeti i spriječiti katastrofu, ali u slučaju ovih migracija sve se može riješiti u vrlo kratkom vremenu. Prije svega mislimo da se može vrlo brzo zaustaviti rat u Siriji, a onda ni drugi ne bi imali alibi za kretanje na “put bez povratka”. Isto tako, još brže može se reći da Europa više ne prima nikakve migrante i jasno oni više ne bi kretali na to traumatično putovanje. Dokle god Zapad bude ovomu problemu pristupao na način na koji sada postupa, migranti će se otiskivati s obala Azije i Afrike i tražiti bolji i lagodniji život. Zato je jedino rješenje ovoga problema zatvaranje granica, a koliko je god moguće pomoći tim nerazvijenim područjima kako bi se u tim državama uspostavili koliko-toliko normalni uvjeti za život.
Izvor: Crkva na kamenu
