Mariološko-marijanski kongres u Međugorju

Početkom listopada, točnije od 7. do 9. listopada, u Međugorju je održan 14. nacionalni mariološko-marijanski kongres naslovljen “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”. Organizirali su ga Hrvatski mariološki institut (HMI), Papinska međunarodna marijanska akademija (PAMI) i Župni ured sv. Jakova Apostola Starijeg, Međugorje. HMI ima kao svrhu “znanstveno proučavanje kako povijesno-kritičkih tako spekulativno-teoloških problema o presvetoj Bogorodici, Blaženoj Djevici Mariji unutar misterija Krista i Crkve, vodeći pritom posebno računa o prošlosti i sadašnjosti Katoličke Crkve i kršćanske vjere u Hrvatskoj. Isto tako mu je svrha promicati autentično štovanje Blažene Djevice Marije, posebno u našim krajevima. Pritom stalno ima pred očima ekumensku dimenziju marijanske teologije, posebno u odnosu prema istočnom pravoslavlju i o sličnoj dimenziji u odnosu prema islamu.” (https://kbf.unizg.hr/hmi/hmi/o-hmi/). PAMI je “znanstvena ustanova Svete Stolice posvećena promicanju i unapređivanju mariološke znanosti u svrhu promoviranja autentične marijanske pobožnosti. Kao ‘međunarodno’ Papinsko tijelo, ima zadaću koordinirati znanstvenike mariologije iz cijeloga svijeta, kako u području istraživanja, tako i u dijalogu između kultura te ekumenskog i međureligijskog dijaloga” (https://www.pami.info/chi-siamo).

Kroz gotovo tri dana svoja istraživanja predstavilo je dvadeset sedam predavača. Predavanja se, prema temama i sadržaju, mogu podijeliti u sljedeće skupine: znanstveni radovi, pokušaj znanstvenog rada, pretenciozna izlaganja i pobožni nagovori. Sam početak Kongresa bio je obilježen dvjema izjavama tajnice HMI-a, izv. prof. dr. sc. Valerije s. Kovač, koje je dala Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji “Argumenti” 6. listopada 2022.: “Koliko ja znam ne postoje neke javno objavljene propozicije kad bi neko ukazanje bilo autentično onak’ samo po sebi. Nego za svaki slučaj koliko je do sada iz tradicije, evo Lourdes, Fatima i druga mjesta Guadalupe naprimjer, da kažem ova poznatija. […] Međugorje vidimo, evo priznato je sedam do sada ukazanja ovo drugo je otvoreno.”

Da prvi dio izjave, što se tiče kriterija za prosuđivanje privatnih objava, nije točan pokazala su izlaganja prof. dr. sc. Veronike s. Nele Gašpar “Značenje i kriteriji prosuđivanja marijanskih ukazanja u postteološkom vremenu” i izlaganje mr. sc. don Ivana Turudića “Međugorski fenomen u biskupskoj službi poučavanja mons. Ratka Perića”. O drugom dijelu izjave o autentičnosti međugorskih navodnih mariofanija progovorio je u uvodnom pozdravu mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić: “S tim u vezi, želim reći, budući da sam već dobio neke upite, da izjava s. Valerije Kovač, kojoj zahvaljujem za organizaciju, koordinaciju, brojne e-mailove i pozive, koja je izrečena u eteru HKR-a u emisiji ‘Argumenti’ jučer, 6. listopada 2022., da je u ‘Međugorju do sad priznato sedam ukazanja’ nije točna ili barem meni, kao dijecezanskom biskupu nije do sada poznato da je bilo što, što se Međugorskog fenomena tiče priznato” (https://biskupija-mostar.ba/xxiv-mariolosko-marijanski-nacionalni-kongres/).

Pokušaj pojedinih sudionika da samom kongresu daju ozbiljniju notu, na žalost, nije uspio. Pretencioznost samog naslova “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” ipak je u duhu sinodalnosti polučio rezultat. Svi su, pozvani i nepozvani, poučeni i nepoučeni po pitanju privatnih objava dobili priliku progovoriti. Ako ikad, onda danas potrebno je da se ozbiljne teme tretiraju stručno, znanjem stečenim na temelju znanstvenih kriterija i znanstvenim poštenjem, kloneći se sladunjave pseudoduhovnosti kojom se nastoji ostvariti željeni i zacrtani cilj. Kongres je trebao biti prostor ozbiljnim temama. Ozbiljnost je, na žalost, izostala, jer sâm naslov mariološko-marijanskog kongresa prejudicira stav Crkve. O međugorskim marijofanijama, koliko nam je poznato, Kongregacija za nauk vjere, odnosno Sveta Stolica nisu izrekli svoj sud. Prema postojećoj praksi utemeljenoj na crkvenoj tradiciji, svi bi se, a osobito klerici, trebali suzdržavati govora o istinitosti ili neistinitosti nadnaravnih fenomena prije nego li kompetentni autoriteti o takvima ne iznesu svoj sud. Dakle, do daljnjega, stav Crkve jest onaj koji su iznijeli biskupi BKJ 1991. godine, a poznati su i stavovi pokojnoga biskupa Pavla Žanića i umirovljenoga biskupa mons. Ratka Perića. Sveta Stolica je do sada imenovala apostolskoga vizitatora i usmeno, koliko nam je poznato, dopustila organizirana hodočašća u Međugorje. Pretenciozno tumačenje ovih odluka kao priznanje autentičnosti međugorske mariofanije samo šteti nedovršenim procesima u donošenju Crkvenoga stava o događanjima u Međugorju. Podsjetimo da se priznanje neke mariofanije autentičnom odnosi na sadržaj privatne objave, tj. da je u skladu sa Svetim Pismom, tradicijom, vjerovanjem, liturgijom i crkvenim naukom. Uzevši sve ovo u obzir postavlja se pitanje: čemu je koristio, kome je i zašto je bio potreban ovakav nacionalni mariološko-marijanski kongres naslovljen “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”, osobito s obzirom na pojedine teme o kojima je bilo govora na kongresu? Krije li se odgovor u izjavi mons. Košića: “Velika je važnost ovog kongresa upravo u Međugorju, jer njega organizira naš Hrvatski mariološki institut koji je dio Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, ali također suorganizator je i Papinska međunarodna marijanska akademija, dakle na neki način i Papa stoji, dakle papinska institucija iz Rima, iza ovog simpozija, i on ovdje želi staviti na stol proučavanje onog što se obično naziva fenomen Međugorja. U tom nekom smislu to nije zauzimanje stava pro ili kontra, dakle za ili protiv, nego je to posao učiteljstva. To će Papa i kardinali u svojim kongregacijama proučiti i donijeti do nekog rješenja. Njihovo je da naučavaju. U ovome slučaju, u ovome svojstvu, mi smo ovdje kao teolozi, mi proučavamo. Jedno je naučavati ono što su vjerske istine, što su dogme i nauk kršćanske vjere, a drugo je proučavati događaje, fenomene, vidjeti njihovu vrijednost i nekako ih vrednovati”. Bilo bi zaista korisno i lijepo da se gore navedena izjava mons. Košića ostvarila na održanom mariološko-marijanskom kongresu u Međugorju. Međutim, izgovoreno na kongresu ukazuje upravo na suprotno, što svjedoči i potpisnik ovih redaka koji je preslušao snimke svih predavača.

Don Ivan Turudić

Izvor: Crkva na kamenu