Kod nas se već uvriježio običaj da se u ljetnim mjesecima djecu pusti na odmor najmanje tri mjeseca. Ako pogledate kako to rade uređene države vidjet ćete da tamo ljetni odmor traje najviše šest tjedana, a tijekom godine djeca također imaju kraće odmore. Kada se djeca nakon tri mjeseca vrate u školske klupe treba im barem dva tjedna da “dođu do sebe” i da shvate da su u školi i da prihvate početak nove školske godine. U našemu školstvu nagomilalo se strahovito puno problema, a jedan od njih je i ovako dugačak ljetni odmor. I onda kada prođu ta tri mjeseca, nekim “mudracima” padne na pamet da još produže odmor za koji tjedan, pa onda školska godina počinje negdje u drugoj polovici rujna, što znači da se ponešto u školi počne raditi početkom listopada. Obrazloženje: djeci je vruće. Manje smiješno, a više žalosno! Zanimljivo je da djeci u Imotskom i Vrgorcu, te u Širokom Brijegu i Ljubuškom nije vruće, nego je vrućina spopala djecu u Konjicu, Mostaru i Čapljini. Već početkom prosinca svi se počinju pripremati za božićne i novogodišnje blagdane, koji traju u glavama mnogih ljudi pa onda i učenika tamo negdje do 10. siječnja. Onda se pitamo zašto nam tako neobrazovana djeca izlaze iz škola?! (Da, priznajmo, djeca su nam neobrazovana!) Ako znamo da je obrazovanje najvažniji čimbenik razvitka i napretka nekoga društva, jasno nam je zašto smo tu gdje jesmo. Je li moguće da o ovomu problemu nitko ne vodi računa? Tko je taj što se na ovaj način poigrava školom i djecom? Vrijeme je da odgovorni u ovoj županiji (ali i u ostalim županijama) shvate da je u cijeloj vladi najvažnije ministarstvo prosvjete! Na pitanju školstva stoji ili pada svaka društvena zajednica. Nemamo pravo djeci ukrasti budućnost. Nemamo pravo ovim prostorima oteti prosperitet. Vratimo školu tamo gdje joj je mjesto, a djeci osigurajmo kvalitetno obrazovanje, jer na to imaju pravo.
Izvor: Crkva na kamenu
