ODGOVOR PRVI fra Ivanu Dugandžiću

Foto: https://pixabay.com/

1. “Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!” (1 Sol 5,21-22) prva je misao koja mi se nametnula nakon što pročitah Osvrt fra Ivana Dugandžića na moj istup o radu Mariološko-marijanskoga kongresa u Međugorju. Druga misao bijaše značenje pojma kongres. Prema Velikom rječniku hrvatskog standardnog jezika kongres je “redovito ili povremeno zasjedanje koje organizacije, kojega društva ili koje profesionalne skupine na kojem se raspravlja o odabranim temama”. Hrvatsko tumačenje ovoga pojma dopušta rasprave. Ako to nije bilo dopušteno na ovom kongresu, onda ga je trebalo nazvati partijski kongres.

2. Na portalu Glasa koncila objavitelj Darko Grden tvrdi: “Da čitav skup ne prođe u općem afirmativnom tonu i da zadobije dozu polemičnosti pobrinuo se sa svojim predavanjem mr. Ivan Turudić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, koji je predstavio ‘međugorski fenomen u naučavanju mons. Ratka Perića’, biskupa mostarsko-duvanjskoga u miru, koji je, kao što je poznato, prema fenomenu gajio općenito negativno stajalište” (https://www.glas-koncila.hr/odrzan-14-mariolosko-marijanski-nacionalni-kongres-u-medugorju-o-medugorju-mjesto-susreta-izmedu-nadnaravnoga-i-naravnoga/). I Vi pišete: “nitko se nije uznemirio zbog te disonantnosti”. Dakle, potvrđujete da nužno ne moram i ne trebam biti u sintoniji (prema Velikom rječniku hrvatskog standardnog jezika “koji se harmonično uklapa u svoju sredinu”). Zašto? I Vama i svim poznavateljima nauka i prakse Crkve o privatnim objavama poznato je da se sadržaj privatnih objava treba prihvatiti ljudskom vjerom i nikako katoličkom vjerom vodeći se razboritošću jer su takve privatne objave zbilja moguće. Dakle, ljudskom vjerom potrebno je prihvatiti i razborito je poslušati kad kompetentni crkveni autoritet progovori o autentičnosti neke privatne objave. Sasvim je razborito prihvatiti ljudskom vjerom da su privatne objave u Lourdesu, Fatimi, Guadalupeu autentične jer je kompetentni crkveni autoritet ustvrdio autentičnost iskaza vidjelaca sa Svetim Pismom, tradicijom, vjerovanjem, liturgijom i crkvenim učiteljstvom. Autentičnost neke privatne objave nikako nije zalaganje autoriteta Crkve da je neka osoba zbilja vidjela Blaženu Djevicu Mariju ili neku drugu osobu iz nadnaravnoga svijeta.

3. Prema procedurama koje utvrđuju autentičnost neke privatne objave mjesni biskup, na prostoru biskupije kojom upravlja gdje se navodno događaju privatne objave, ima dužnost i pravo progovoriti o vjerodostojnosti neke pretpostavljene privatne objave [o tom neka se konzultiraju dokumenti koncila u Baselu (1431.-1448.), Petog lateranskog sabora (1512.-1517.), Tridentskoga koncila (1545.-1563.), Benedikta XIV. (1740.-1758.) Opus de servorum Dei beatificatione et de beatorum canonizatione, Zakonik kanonskoga prava kan. 375, § 2 i kan. 381, § 1, Norme Kongregacije za nauk vjere o postupku u prosuđivanju ukazanja (1978.)]. Koliko je poznato biskupi Žanić i Perić o međugorskom fenomenu su svoj sud na temelju rada Komisija provodeći savjetovane procedure više puta javno izgovorili i napisali. Drugi crkveni autoritet, Biskupska konferencija ex-Jugoslavije, isto je tako definirala svoj stav 10. travnja 1991. u Zadarskoj izjavi. Sadašnji biskup Palić, u demantiranju neistine plasirane uoči kongresa, izjavio je sljedeće: “Različite komisije su svoje zadaće završile, a papa Franjo je odlučio u slučaju ovoga Međugorskog fenomena staviti naglasak na pastoralni pristup. S tim u vezi, želim reći, budući da sam već dobio neke upite, da izjava s. Valerije Kovač, kojoj zahvaljujem za organizaciju, koordinaciju, brojne e-mailove i pozive, koja je izrečena u eteru HKR-a u emisiji Argumenti jučer, 6. listopada 2022., da je u Međugorju do sad priznato sedam ukazanja nije točna ili barem meni, kao dijecezanskom biskupu nije do sada poznato da je bilo što, što se Međugorskog fenomena tiče priznato.” (https://biskupija-mostar.ba/xxiv-mariolosko-marijanski-nacionalni-kongres/). Fra Ivan Dugandžić se pita “Što je ostalo od Zadarske deklaracije o Međugorju?” Još jedino ona i stoji kao mjerodavna o autentičnosti međugorskoga fenomena jer neki drugi kompetentni autoritet Crkve nije se još oglasio. A kad se oglasi, onda smo dužni ljudskom vjerom prihvatiti taj sud i nikako katoličkom jer nam to i razboritost nalaže.

4. Fra Ivan piše: “… don Ivan Turudić nije bio predviđen kao predavač, već se sam nametnuo, a organizatori su mu ipak velikodušno ustupili mjesto među predavačima”. Dakle, stvar je išla ovako. Na poziv člana/ice HMI-a i prijedlog da prijavim svoj rad naslovljen “Međugorski fenomen u biskupskoj službi poučavanja mons. Ratka Perića” prvotno sam odbio sudjelovanje. Uz obrazlaganje te osobe da bi bilo dobro da predložim temu, zamolio sam za nekoliko dana promišljanja. I onda sam odlučio prijaviti temu. Sve se može provjeriti u elektroničkoj korespondenciji između HMI-a i moje malenkosti. Dotične osobe znale su da već više godina proučavam ono što napisah i izrekoh na početku izlaganja u Međugorju 7. listopada 2022.: “Cilj ovog rada jest proučavanje biskupske službe poučavanja mons. Perića glede međugorskog fenomena te usklađenost s naukom Crkve i stoljetnim praksama o privatnim objavama.” Zar sam u “Perićevoj sjeni” ako, proučavanjem svega onoga što je mons. Perić govorio o međugorskom fenomenu, a javno je dostupno, ustvrdim da je usklađen s naukom Crkve i njezinom praksom o privatnim objavama? Ili trebam biti u sintoniji Mariološko-marijanskoga kongresa naslovljenog “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” s već unaprijed zadanim zaključcima? Dopuštam sebi i Njegovim darovima (vjera, razum i slobodna volja) da sve provjeravam (usp. 1 Sol 5,21) pa tako i Mariološko-marijanski kongres održan u Međugorju od 7. do 9. listopada 2022. i službu poučavanja mons. Ratka Perića. I ne samo to, dužan sam kao mariolog propitivati u ovoj tematici, a što mi je dopušteno i preporuča se, sve i svakoga. Na taj međugorski Mariološko-marijanski kongres dođoh kao i svi drugi predavači. Provjerljivo kod organizatora.

5. Na fra Ivanovu preporuku da “pažljivo pogledam film Od Fatime do Međugorja” preporučam čitateljima sljedeći link: https://www.cnak.ba/osvrti/suradnici-udbe-kgb-a/. Neka čitatelji sami prouče i prosude iz riječi onih koji su nepravedno optuženi za suradnju s KGB-om što je na stvari i pokušaju dokučiti po čijim je željama i s čijim novcima taj filmski uradak snimljen.

6. Fra Ivan Dugandžić piše: “Turudićevo zamjeranje organizatorima što su Međugorje izabrali kao mjesto održavanja 14. Mariološko-marijanskog nacionalnog kongresa, jer da time prejudiciraju pravorijek Crkve o Međugorju, odaje njegovo manjkavo shvaćanje Marijine uloge u povijesti spasenja i mariologije u općem teološkom kontekstu.” Ne ću govoriti o procedurama i poštivanju tih procedura oko organiziranja kongresa. O tome neka govore organizatori. Razboritost i poštivanje stoljetnog iskustva Crkve o privatnim objavama nalaže da se izbjegne sve što bi moglo na bilo koji način utjecati na donošenje ispravne i autentične prosudbe o autentičnosti neke privatne objave. Sam izbor temâ i mjesta, postavljanje zadanog cilja i potrebitost da se bude u sintoniji u nečemu što nije obvezatno za spasenje zar nije prejudiciranje stava Crkve? Je li grijeh ustvrditi ono što se vidi i razumski je itekako shvatljivo?

7. Nadalje, fra Ivane, pišete: “Kad imamo na umu da su se sva poznatija Marijina ukazanja događala u prijelomnim i kriznim trenutcima povijesti, kao svojevrsno ohrabrenje Crkvi, bilo bi doista neprotumačivo kad bi u ovakvim vremenima izostala njezina ukazanja. To bi u teološkom smislu značilo da je Marija zaboravila i izdala svoju ulogu u Crkvi. Upravo, njezina tako duga nazočnost po ukazanjima i porukama govori o ozbiljnosti vremena koje svijet i Crkva proživljavaju, ali su i potvrda da Bog nije zaboravio svijet.” U Knjizi postanka 1,28-31 sasvim jasno stoji (a to je Objava): “I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’ I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!’ I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.” Čovjek u Božje ime upravlja svim stvorenim i odgovoran je pred Bogom. Je li zbilja jedina zadaća Blažene Djevice Marije da s nebeskih visina svako malo intervenira u našu povijest jer svojom neodgovornošću ovaj svijet, ovu planetu Zemlju, dovodimo u opasnost uništenja života na njoj te uništenja i same planete? Zar sve stvoreno nema rok trajanja na ovoj zemlji: Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Zar kršćanin ne teži čim prije otići s ovoga svijeta u vječni život? Na kraju krajeva, ako čovječanstvo ne bude surađivalo s Bogom, uništit će samo sebe. Hoće li zbog toga prestati postojati kozmos? Ukoliko budemo surađivali s Bogom, onda će se ostvariti Božji naum i s čovječanstvom i s planetom Zemljom i s čitavim Sunčevim sustavom i s čitavim kozmosom.

8. Ponovno se pozivate na brojnost hodočasnika kao argument: “Vjerničke mase to prepoznaju i zato hrle u Međugorje, okupljajući se oko Isusove majke u molitvi i obnavljajući tako svoju osobnu vjeru, ali i doprinoseći novoj evangelizaciji, za kojom danas vapiju Crkva i svijet.” Dobro je, tako treba biti i neka vjernici traže mjesta gdje će se moliti. I svaka čast braći franjevcima koji u Međugorju djeluju i pastoralno skrbe o vjernicima iz čitavoga svijeta. Ali pokušavati autentičnost privatne objave bildati hodočasničkim brojkama, obraćenjima, inim pobožnostima, brojem duhovnih zvanja, podijeljenim pričestima, neprovjerenim čudesima itd. kao najjačim argumentima za uvjeravanje u istinitost neke privatne objave, žao mi je, nije dostatno.

9. Na kraju, smatram dopuštenim propitivati privatne objave i sve što se njih tiče na temelju 1 Sol 5,21-22 i cijelog Svetog Pisma, tradicije Crkve, vjerovanja, liturgije u sintoniji s naukom Crkve i samoga značenja pojma kongres. I bilo bi mi zadovoljstvo kad bi se zadržala akademska razina te se raspravljalo argumentirano a ne logičkom zabludom ad hominem.

Don Ivan Turudić

Izvor: Crkva na kamenu