Drugi po redu naslovnik hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu bijaše kardinal Felice Peretti iz Montalta, za kojega povijesni izvori vele da su mu pradjedovi iz hrvatskih krajeva. Rođen je od oca hrvatskog podrijetla i majke Talijanke u Markama u Italiji 13. prosinca 1521. Preminuo u Rimu 27. kolovoza 1590. I prije nego je izabran za Vrhovnoga svećenika, a pogotovo kada je postao Papom, pod imenom Siksto V., očitovao je svoju posebnu ljubav i prema naslovnoj crkvi, i prema hrvatskoj rimskoj zajednici, i prema Crkvi u Hrvata općenito: amorevolissimo della Chiesa e della Natione – prepun ljubavi prema Crkvi i Naciji, kako se veli u jednom zapisniku iz 1578. godine. Fra Felice – Siksto V. – uzeo je nadimak Peretti od kruščice, na talijanskom: Peretto, kako su mu oca zvali. A taj nas podatak vodi u selo koje se zvalo Kruškica, odakle je bila njegova loza. Stari nam zapisi kazuju da se najvjerojatnije radi o Kruševici u Boki Kotorskoj. Te se inače kruščice nalaze u grbu Siksta V. Kao da je i u grbu htio reći: Felice Peretti/Kruševčanin. Kotorsku samostansku školu uzdigao je na treći stupanj studija. Sam je kroz 15 godina bio naslovnik prijašnje crkve sv. Jeronima u Rimu (1570.-1585.), i obdarivao je crkvenim ruhom. Na dan svoje krunidbe dao je Bratovštini sv. Jeronima 50 zlatnika. Prvi kardinal kojega je Siksto V. imenovao bio je njegov nećak Aleksandar Montalto, kojemu je povjerio naslov crkve sv. Jeronima, a drugi je bio Juraj Drašković, biskup zagrebački i ban hrvatski, kasnije nadbiskup kaločki. Ali najveći Sikstov dar dopro je cjelovit do naših dana. A to je:
Nova crkva sv. Jeronima. Papa Siksto dao je srušiti staru i trošnu crkvicu i za godinu i tri mjeseca podignuti novu, bolju i svjetliju, dostojnu sv. Jeronima, blizu luke Ripette. Sam je kao Papa barem 4 puta posjetio crkvu za vrijeme i poslije gradnje. Kronika bilježi da su na crkvi radila i 4 radnika Hrvata. Gradnja crkve i ukrašivanje svetišta koštalo je oko 25.000 rimskih škuda. Siksto V. ujedno je apostolskim pismom Sapientiam Sanctorum od 1. kolovoza 1589. osnovao nacionalni kaptol pri crkvi sv. Jeronima, koji se sastojao isključivo od svećenika iz Ilirske Pokrajine, tj. hrvatskog podrijetla i jezika.
Zahvalnica Sikstu V. U ime zajednice predstojnik kaptola don Aleksandar Komulović, Splićanin, s dvojicom sudrugova, predao je Papi zahvalnicu: Svezak – Popis dobara gostinjca i robe koju je crkvi sv. Jeronima Ilirskoga tek izgrađenoj i na zbornu uzdignutoj darovao odlični sunarodnjak papa Siksto V. 1590. Rukopis, koji se čuva u vatikanskoj biblioteci.
Danas se može primjerenije vrjednovati Sikstov papinski dar hrvatskomu narodu, dar religiozan i nacionalan. Ako je Katolička Crkva u Hrvata odigrala bitnu ulogu u oblikovanju i očuvanju identiteta toga naroda, što je opće priznato, onda su ustanove Svetoga Jeronima u Rimu imale svoj važan udio. U njegovo su okrilje jednako bili primani Dalmatinci i Srijemci, Međimurci i Bosanci, Slavonci i Hercegovci, Istrani i Kotorani, pod nazivom “Iliraca”, koji su istovjetni s pojmom Hrvata u povijesnom, jezičnom, političkom i etnografskom pogledu. Promatran s toga stajališta, papa Siksto V. svojim je značajnim darom – crkvom i kaptolom – ušao u red naših najznačajnijih dobročinitelja u povijesti.
R.P.
Izvor: Crkva na kamenu
