Jedna naša Hercegovka, praktična vjernica, koja je s mužem, nakon posljednjega rata, otišla u Belgiju, gdje živi s djecom, imala je prošloga 3. listopada svečanost u župi i u kući. Njihova djevojčica Magdalena primila je sakrament svete krizme, ali ne za vrijeme svete Mise, zbog mjera stožera. Magdalenina se majka obratila biskupu u Antwerpenu da mu malo prikaže obiteljsku situaciju i izrazi žaljenje što se sveta krizma ne dijeli za vrijeme svete Mise, kao i inače. U pismu ima i drugih dragocjenih misli koje vrijedi pročitati. Samo se možemo radovati kada čujemo i čitamo kako ima naše braće i sestara po svijetu, koji s vjerom i nadom u Boga rješavaju svoje najveće životne probleme.
Gospođa se javila umirovljenu biskupu Ratku i poslala mu kopiju pisma koje je ona uputila na antwerpenski Ordinarijat. Evo toga njezina pisma biskupu J. J. Bonnyju:
“Božji blagoslov!
Poštovani Oče Biskupe!
Već nekoliko dana razmišljam kako da Vam se obratim i srce mi ne da mira.
Morala sam Vam napisati ovo pismo.
Rođena sam u Bosni i Hercegovini, točnije u Hercegovini, u Mostaru. S dvadesetdvije godine došla sam s mužem u Belgiju. Moja je zemlja tek bila izišla iz rata u kojem su mnogi pobijeni i raseljeni, mnoge naše crkve porušene i naša već slaba ekonomija gotovo uništena. Ali ipak jaka vjera u Boga ostala je bez obzira na sve ovo. Sada imamo djecu, stan, posao, auto i, mogli bismo reći, dobar ekonomski život.
Ali sve mi je drugo praznina.
Zašto?
Jer nema Boga. Vidim ga samo malo, i to u Euharistiji, jer u životu ljudi kao da više ne postoji. Ljudima priča o Bogu postaje dosadna.
Ali zašto sve ovo pišem?
Znamo da su zadnjih mjeseci zbog korone svi zatvorili crkve i narod je ostao bez svete Mise.
[…]
Moja kći Magdalena treba sutra biti krizmana u Berchenu. Ali, obaviještena sam da će biti samo obred sakramenta svete krizme, bez svete Mise.
Veoma sam žalosna.
Zar se program nije mogao barem malo skratiti i staviti svetu Misu da djeca prime i svetu Pričest?
Kaže sveti Padre Pio: bolje je biti bez sunca nego bez svete Mise.
Zar u crkvi nema prostora za Isusa?
Samo smo u crkvi mi, obitelji, i da nema prostora za svetu Misu!
Poštovani Oče Biskupe, ja Vas cijenim i poštujem jer ste svoj život dali Bogu i Crkvi.
Ali mislim da ste nam sada ovdje mogli omogućiti svetu Misu poštujući mjere opreza.
Vi dajete svjetlo Antwerpenu, Belgiji, da ne prepustimo mjesto tami, praznini jer nismo pozvali i Euharistijskog Isusa na krizmu Duha Svetoga. Ja sam se ipak odvažila da Vam ovo pismo napišem. Tko sam ja da Vam ovako pišem? Obična žena i čistačica, majka četvero djece.
Ova moja djevojčica Magdalena, koja treba biti krizmana sutra, možda se nikada ne bi ni rodila da sam slušala doktore u Belgiji. Rekli su mi da će se roditi s Downovim sindromom. I morala sam izabrati nju takvu ili abortus. Teško je bilo birati tada, ali nisam htjela slušati doktore, nego, vjerujući dragome Bogu, takvu sam je prihvatila i rodila, živu i zdravu. Bogu hvala za nju!
Oče Biskupe, pozdravljam Vas s poštovanjem!”
[puno ime i prezime]
Izvor: Crkva na kamenu
