Zamislite situaciji da nekakva vucibatina napadne pristojna gospodina na ulici, izgovori mu svakakve riječi, izvrijeđa ga i popljuje, i to zbog toga što se “ne drži bontona”, jer smatra da je upravo njegovo huligansko ponašanje mjerilo uljuđenosti. Ovo izokretanje vrijednosti i činjenica često je u svagdanjem životu. To se događa i u društveno-političkom životu, pa smo u zadnje vrijeme na domaćoj i svjetskoj razini imali takve situacije. A što reći kada turski predsjednik napadne Njemačku zbog nedemokracije u toj zemlji? Naime, Njemačka ne dozvoljava emisarima turskoga predsjednika da rovare po toj zemlji i agitiraju za uvođenje apsolutne vlasti jednoga čovjeka u Turskoj. Zbog ovoga turski je predsjednik Njemačku nazvao nacističkom zemljom. Eto, Turska uči Njemačku demokraciji. Smiješno!
Ovo izvrtanje činjenica i vrijednosti na prostoru jugo-istočne Europe normalno je i svakidašnje ponašanje. Tako Srbija a nerijetko i ova jadna BiH nerijetko daju instrukcije Hrvatskoj iz demokracije i uljuđenoga ponašanja. Zbog toga sve što u Hrvatskoj nije po njihovoj mjeri, spremni su proglasiti ustaštvom. Tako se najlakše može nekoga diskreditirati. Na takve provokacije državna vlast, kako Njemačke tako ni Hrvatske, ne bi uopće trebala reagirati. Štoviše, s tim provokatorima uopće se ne bi trebalo razgovarati. Najbolje će biti da svoju formu “demokracije” za sebe zadrže i Turska i Srbija i neka uživaju u svojoj samodopadnosti.
Izvor: Crkva na kamenu
