Premda je knjiga Zašto liberalizam nije uspio? (Why Liberalism Failed?) američkoga filozofa Patricka J. Deneena izašla prije već četiri godine, a u hrvatskom izdanju prije dvije, smatramo da nikada nije kasno pročitati dobru knjigu, a ni promišljati o njoj te iznijeti na papir skromna razmišljanja. Atraktivan naslov nuka na promišljanje o kojem to neuspjehu govori autor? Pa gdje je to liberalizam “smijenjen s vlasti”? Gdje točno nije uspio? Ili u čemu nije uspio?
Deneen govori o liberalizmu kao jednoj od tri velike ideologije (uz komunizam i fašizam). Objašnjava da je liberalizam najstarija i najdugovječnija, tj. jedina živuća ideologija našega doba. Korijeni joj sežu u 16. stoljeće i filozofske sustave Thomasa Hobbesa, Francisa Bacona i Johna Lockea. Njihove postavke o čovjeku kojemu društveni ugovor služi da dokine nepodnošljivo prirodno stanje, u kojem je čovjek čovjeku vuk, impliciraju društvo u kojem je čovjek slobodan. Čovjek je slobodan – lijepa misao, zar ne? Nitko nema ništa protiv. No što je sloboda? I tko je i što je zapravo čovjek – to su filozofska pitanja koja zahtijevaju puno više papira od ovoga skromnoga teksta.
No čini nam se da čak i Deneen promašuje srž problematike liberalizma – što je sloboda? Profesor s Notre-Damea precizno analizira slabosti liberalnoga sustava poput paradoksalnoga stapanja individualizma s etatizmom u kojemu čovjek želi biti slobodan (u ovom slučaju individualan), ali želi da mu to država ostvari (tako nastaju zakoni koji npr. dopuštaju čovjeku da slobodno odluči je li on muškarac ili žena i sl.). Drugi problem liberalizma jest njegovo uništavanje kulture. Liberalizam naime uništava prirodu (poput upravo spomenutoga slučaja), vrijeme (važna je samo sadašnjost – o budućnosti ne treba razbijati glavu (koliko je to prisutno kod današnjih mladih ljudi!), a prošlost je debelo precijenjena) i mjesto (brisanje nacionalnih dimenzija kao suvišnih današnjem kozmopolitskom čovjeku). Deneen piše i o utjecaju liberalizma na uporabu tehnologije (ne kritizirajući samu tehnologiju), o stvaranju nove aristokracije te o degradaciji građanstva (javno se pojavljuju teze da treba ukinuti demokraciju jer neki ljudi nisu sposobni izabrati sebi vodstvo – toliko o slobodi!). No ono što je nas najviše zaintrigiralo bilo je poglavlje naslovljeno “Liberalizam protiv humanističkih znanosti”. U njemu autor progovara o invaziji STEM-a u današnje visoko obrazovanje te strahovitom padu broja studenata humanističkih znanosti. Deneen objašnjava kako su humanističke znanosti u njihovu (srednjovjekovnom) začetku (koji je začetak svih znanosti i sveučilišta) nazivane artes liberales – slobodna umijeća. Zvana su tako jer su služila tomu da čovjeka učine – slobodnim. Student toga doba proučavanjem antičkih (grčkih i latinskih) tekstova ulazio je u bezvremenska razmišljanja ljudi koji su izgradili zapadnu civilizaciju. Proučavajući Platona, Aristotela, Cicerona, Augustina i brojne druge, postavljali su si pitanja koja muče svakoga čovjeka: tko sam?, što sam?, odakle dolazim?, kamo idem?, što moram činiti?, zašto to moram činiti?… Izučavanjem odgovora do kojih su došli gore spomenuti velikani, svaki je student tražio odgovore za sebe – tražio je biti slobodan.
Pa dobro, što je ta sloboda? Koliko li bi nam vremena (ali i pameti!) trebalo da samo natuknemo o tome što je sloboda! No za našu temu bitne su nam dvije paradigme slobode: liberalno shvaćanje po kojemu je sloboda čovjekova mogućnost da čini što želi te antičko-kršćanska teorija o slobodi kao stanju duha u kojemu čovjek čini što želi, ali su i njegove želje slobodne – nitko i ništa ih ne nameće. Kako pak postići “slobodu želja”? Nismo li maločas spomenuli? Izučavanjem humanističkih znanosti. Kada čovjek sebi postavi temeljna ljudska pitanja, prouči odgovore koji su drugi na njih dali, promisli o valjanosti tih argumentacija te sam donese zaključak po kojem se želi ravnati cijeli svoj život – taj je čovjek slobodan.
I u tome stoji rješenje slabosti i problema liberalizma. Nije potrebno uništiti liberalizam, nego je nužno promijeniti paradigmu slobode. Životni moto ne bi nijednom čovjeku trebao biti “just do it”, nego “think and do what you think it is right”. Ali think – promisli temeljito i pošteno. Tada ne ćeš tražiti od države da te oslobađa jer, kao što Platon reče, “od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru”. Tada ćeš shvatiti važnost i prirode i vremena i mjesta. Trebao bi tada naučiti i kako se služiti tehnologijom (nije li to najveći izazov našega doba na koje su filozofi (npr. Heidegger) upozoravali već 60-ih godina prošloga stoljeća). Ne kažem da ćemo ostvariti raj na zemlji, jer to nikada ne će biti moguće, ali koja je alternativa liberalizmu? Komunizam? Uz neke dobre ideje u sebi duboko neprirodna filozofija. Fašizam? Izrazito nečovječna filozofija u svojoj biti. I što nam ostaje? Deneen sam ne nudi rješenje, nego u zaključku kaže: “Ne treba nam nova teorija – potrebne su nam bolje prakse.” Za jednoga filozofa prilično smjelo postavljanje prakse u superioran položaj nad teorijom karakterizirajući potonju kao “nepotrebnu”. Iako nije nemoguće da iz neke prakse iznikne teorija koja intelektualno definira stanje koje je prisutno, nije li ipak previše smiono da srušimo liberalizam a da ne znamo čime ćemo ga zamijeniti? Nije li bolje promijeniti ga iznutra? Živeći slobodno. Jer “za slobodu nas Krist oslobodi” (Gal 5,1).
Zvonimir Rezo
Izvor: Crkva na kamenu
