Ovih je dana britanska premijerka nakon posjeta SAD-u posjetila i Tursku. Svjetske su agencije najviše naglašavale kako je Velika Britanija s Turskom “pokrenula novo strateško partnerstvo”. Rekli bismo, ništa neobično, sve u redu. Rijetki su se osvrnuli i komentirali riječi premijerke May kako Veliku Britaniju s Turskom veže prijateljstvo više od 400 godina. Što to zapravo znači? Iz ove tvrdnje jasno se dade iščitati da je Engleska cijelo vrijeme podržavala Osmansko Carstvo i da je odobravala njegovu okupaciju ovih naših prostora. I to ne bilo kako, nego prijateljski. Zašto? Englezi kao i Francuzi već stoljećima nastoje umanjiti moć i utjecaj Njemačke, a u prijašnja vremena i Austrije, odnosno Habsburgovaca, u Europi, a onda i u svijetu. U tu svrhu dobro im je služilo i Osmansko Carstvo, jer nakon što su Osmanlije pokorile jugoistočnu Europu prvi na udaru bio je Beč. Kako je Hrvatska bila izravno povezana s Austrijom (ne nekom svojom strašnom voljom, nego nevoljom), postala je kolateralna žrtva engleske i francuske politike na ovom prostoru. Isto se dogodilo i 1941., a onda umalo i 1991. godine. Francuzi i Englezi nisu željeli hrvatsku državu. Hrvatski su narod nasilno ugurali u Jugoslaviju i 1918. i 1945., a to su htjeli i 1990., ali im ovaj zadnji pokušaj ipak nije prošao.
Vratimo se engleskim odnosima prema Osmanlijama (premda nisu nevažni ni današnji odnosi Velike Britanije i Turske). Znači, dok su ovdje Osmanlije provodile teror svake vrste, ponavljamo – svake vrste, u isto vrijeme Englezi podupiru taj okrutni sustav u kojemu je hrvatski narod gotovo doveden do istrjebljenja. Eto, to je ta stoljetna engleska demokracija, diplomacija i parlamentarizam. Stoljećima su u svome dvorištu gradili “uređeno društvo”, a na sve strane podržavali su satrape i diktatore i pod okupacijom kao kolonije držali često i čitave kontinente. To licemjerstvo sada im se osvećuje, te vidimo u kakvim se problemima nalazi današnje englesko društvo. Hrvati nemaju ni jednoga razloga biti protiv Francuske ili Velike Britanije, ali očito oni su sebi iskonstruirali neke “razloge” zašto trebaju biti protiv Hrvata. Uvijek je najtužnije gledati kolateralnu žrtvu (maloga čovjeka, mali narod i malu državu) kako stenje pod udarcima okrutnih moćnika, bez obzira s koje strane dolazili.
Božo Goluža
