Na ovaj osvrt naveo nas je članak Silvija Tomaševića iz Rima. Taj “ugledni” novinar kaže: “Ako pozdrav ‘Za dom spremni’ predstavlja najveći hrvatski problem, onda nismo spremni za demokratsku domovinu.” Čudimo se otkuda potreba raznim novinarima, političarima i mnogim drugima pričati i pisati o jednom pozdravu, koji se, eto, jednima sviđa, a drugima ne sviđa. Tomašević, a i svi ostali zasigurno znaju da taj pozdrav nije “najveći hrvatski problem”. Zapravo to uopće nije nikakav hrvatski problem, nego ga neki pokušavaju nametnuti kao problem. To što šačica desničara živi u nekom prošlom vremenu, što su im vrijednosti već odavno zarđale, uopće nije hrvatski problem. Očito neki svim silama pokušavaju nametnuti priču o nekom pozdravu kako bi diskreditirali sve one koji su bili i jesu protiv zvijezde petokrake. Hrvatsko društvo golemom većinom odbacuje sve totalitarne režime, sve znakove koji su predstavljali te režime i sve pozdrave koje su koristili ti režimi. Za veći dio hrvatskoga društva isti su i partizani i ustaše, komunizam i fašizam, zvijezda petokraka i kukasti križ ili ustaško slovo U, smrt fašizmu, sloboda narodu i za dom spremni. To je prošlost koja hrvatskom čovjeku nije donijela ništa dobroga, pa bi bilo najbolje sve skupa to zaboraviti i pospremiti u arhive. Narod bi to htio, ali šačice ljudi na lijevoj i desnoj strani jednostavno to ne daju, valjda svoj duh hrane tom prošlošću. Sada se pokušava zabranama pa možda i zakonskim odredbama ušutkati krajnju desnicu da ne koristi “svoje” znakove i pozdrave, a u isto vrijeme krajnja ljevica svoje znakove i pozdrave može slobodno koristiti, iako su u njihovo ime počinjeni isto tako grozni zločini. Pitamo se, kako izaći iz toga bunara? Relativno lako. Treba jednostavno pustiti i jedne i druge neka urlaju što ih volja. Proći će ih. U prošlom sustavu zabranjivane su hrvatske domoljubne pjesme. Mnogi su odležali u zatvoru po koji mjesec dana zbog pjevanja pjesme Ustani bane. U slobodnoj Hrvatskoj ne samo da je ta pjesma dekriminalizirana nego je u prvim godinama demokracije bila poželjna. Danas se rijetko tko od nas sjeća kada smo zadnji put čuli tu pjesmu. Iako se ova pjesma ne može uspoređivati s desnim ili lijevim pozdravom i simbolom, uzimamo je kao primjer kako ono što nije zabranjeno najčešće nije ni interesantno. Okanimo se više jednom priča iz proteklih vremena, a uvijek će biti pokoja šačica ljudi koji će imati nekakve ekstremne ideje. Oni su za jedno društvo potpuno nebiti. Zato ponavljamo, Hrvatima nikakav problem nisu te šačice ljevičara ili desničara. Oni žive u jednome svom svijetu, a hrvatskome društvu potrebno je vodstvo i politika koja će nastojati implementirati one vrijednosti koje su nas krasile kroza stoljeća: vjera, kršćanska obitelj, domoljublje i rodoljublje. Molimo sve one koji uporno forsiraju preživljene teme neka nas puste na miru, jer nam je dosta i fašizma i komunizma.
Izvor: Crkva na kamenu
